TUZLARIJE - TUZLA DANAS 22.07.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Kako su i najavili sve je toplije, tako je toplo da se izmjerene temperature od evo sada 28 stepeni čine niske. Doduše, stvarni osjećaj je 32 s tim da će tek da porastu. To je ona gradska vrućina, isparavanja zagrijanog betona i asfalta, uz saobraćajnu gužvu, oznojene i zajapurene prolaznike, koja stvara nervozu kod ljudi.
Ili je tako meni ili je zbilja takav dan ali nekako je mrtvilo i pomalo dosadno. Ne često, ali dešava se meni da mi je dosadno, mada vjerovatno imamo lične definicije dosade. Apsolutno uvijek imam šta raditi, ali ako radim nešto što mi nije baš drago a mora se, meni je nekako dosadno. Dobro je da bar u mislima možemo da putujemo gdje nam srcu drago.
Oni koji bi na realna putovanja ovih dana se dobro muče, ako im nije ispravan pasoš teško će na vrijeme izvaditi novi. Sva sreća pasoš mi još važi, onaj bosanski nekad mi se čini najjadniji pasoš na svijetu. Kao da nas je neko kaznio, od onih priča koje sam kao dijete slušala da se sa pasošom bivše Juge može preko svake granice do vremena kada samo što se nismo počeli vrtiti oko svoje ose, kao jedinog okruženja gdje možemo ići.
Nekada me neka huja fata od pomisli da se preko moje generacije mnogo šta prelama i baš na njoj politička kola lome. Rat nas snađe kad bi trebali uživati u izlazcima, bezbrižnosti, zaljubljivanju, pa se u ratu i nakon rata u krizna vremena školovalo, vjenčavalo, djecu dobijalo, pasoš smo vadili desetak puta i na kraju smo sve nešto ni tamo ni ovaMo. Ali, treba biti optimista, svaki dan je i dobar i loš, a kakvi god su lete.
Malo sam ljuta i na naše ljude jer mi se čini da iako onako gostoljubivi, simpatični, srdačni, koji se znaju zezati, mnogi imaju neke pakosti, zavisti, ljubomore koju znaju otvoreno pokazivati. Ne kaže se bez razloga kod nas „nek´ komšiji crkne krava“, ima tu nešto. Slušam razgovore ljudi pa vidim koliko se neki raduju jer izgleda Kabilovoj klinici ne ide baš sjajno, radije bi oni da je tu bilo koji stranac nego naš pa još uspješan čovjek.
Koliko je istine ne znam, ali nije daleko od pameti da nekome smeta i popularnost Panonskih jezera pa ciljano izazivaju nerede. Neki bi za pare sve uradili. Eto te stvari mene ljute, pričamo kako su stranci drugačiji, kako su kao hladni, a nekad mi se čini da se prije s njima zna na čemu smo nego s nama bliskim ljudima.
Koliko se samo stranci trude da svoju zemlju paze dok mi na svoju pljujemo na svakom koraku, a bacanjem olako smeća također pokazujemo odnos prema domovini. Ko ne poštuje sebe ne poštuju ga ni drugi.
Na slici je jedna stara vrba, slomljenih grana. Sliku poslao čitatelj Bišof, ne znamo šta se desilo sa vrbom, godine, grom, ili nešto treće ali mislim da će se oporaviti.
Držite se danas hlada, valja nam nekad koji savjet i poslušati.
S.M.
|
