TUZLARIJE - TUZLA DANAS 25.07.2009.
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija
Danas je malo niža temperatura i mada je i dalje jako toplo prijatnije je, ima vjetra. Na ulicama je najviše onih koji idu na jezero, biće tamo gužve, danas posebno, kao i svaki vikend. U blizini jezera ima niz zakačenih obavještenja za turiste, baš piše „za turiste“ pa onda ponude, izdaju apartmane, sobe, krevete, pa dodaju da je soba s pogledom na jezero i slapove.
Koliko god se neki smijali i na samu pomisao na turizam i Tuzlu, ljudi dolaze ovdje na odmor. Ako su gosti iz BiH cijene su im kao i kod kuće, a spavanje je oko 10 KM po osobi što je jeftino u poređenju sa poznatijim odmaralištima. Polako, tek je to krenulo, za koju godinu uz još ulaganja u održavanje i obogaćivanje sadržaja biće sve bolje. Treba i vjerovati u nešto a ne u startu minimizirati svaki uspjeh.
Treba se okrenuti sebi u svakom pogledu, koristiti prirodne resusre, ljude, proizvodnju, sve, izvuklo bi to nas iz svih kriza. Tako mi je žalosno kad vidim kako stranci sve što mogu od nas koriste, bogate se, a mi sve lošiji. Radnici Aide za mizerne pare izrađuju obuću koju skupo prodaju po Italiji. I mi kupujemo obuću iz Italije koja je za naše uslove vrlo skupa ali njihove radnje ne propadaju jer kod nas svijet sve dadne da kupi nešto „markirano“.
Neki dan gledam cijene patika u gradu. Djeca ova ne mogu ni dva mjeseca nositi istu obuću kad su u fazi intenzivnog rasta. Patike od 70 KM su jeftine ako se gdje i nađu, sve ostalo je iznas 100, 120 a imaju i od 270 KM. Čak su neke rađene od lošije kože ili vještačkih materijala. Sjetim se onih emisija o jeftinoj radnoj snazi iz Kine, koji kao moderni robovi rade za neke industrijske gigante razvijenih zemalja. Izrađuju patike radeći minimalno 12 sati dnevno i svaki vikend, bez osiguranja, zdravstvene zaštine, u nemogućim uslovima za rad i život, i na kraju zarade 50 dolara za cijeli mjesec. A onda mi svi koji kupujemo, a dobro se ovdje kupuju patike vodećih sportskih imena, skupim parama plaćamo nečiji robovski rad. Zar ta Aida ne bi mogla za nas nešto napraviti ali ne onako kako je znala nekada, da nam prodaju što strancima ne valja pa se sve raspadne, nego da naprave kako treba, kupovali bi svoje, nama dobro jer je jeftinije, dobro i radnicima platili bi ih više a ne bi pomagali modernim robovlasnicima kupujući sve više stvari na kojima piše „Made in China“, a ima i Vijetnam i drugih zemalj istoka. Niko me ne može ubijediti da se prema radnicima koji su daleko od matične kuće postupa pošteno, niti da jedna Nike majica vrijedi preko 100 KM. Ako ne možemo majicu napraviti kako treba, peškir, imati svoju mrkvu, luk, krompir ili bilo šta obično, osnovno, ne pričam o kavijaru, tartufima i sličnim đakonijama, onda se ne trebamo ni čuditi ekonomsko privrednoj krizi koja je kod nas stalna.
Da sad još iz petriotskih ubjeđenja kažem kupujte domaće, pozdravim vas i idem
S.M.
|
