TUZLARIJE - TUZLA DANAS 03.09.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Najavili su nešto niže temperature ali je i dalje lijepo. Skratilo se i radno vrijeme Panonike, ulaznice se prodaju do 17, kupanje završava do 19 sati.
Danas je zakazana sjednica Vlade, imaju dvije promocije i otvaranje Književnih susreta, a na Tušnju je drugi dan Memorijalnog turnira "Mustafa Hukić". Vrijeme kada se održavaju književni susreti mi je posebno drago, jedinstvena je to prilika da vidimo neke zanimljive pisce, ljude čije knjige volimo možemo i da upoznamo. Imam slike sa Miljenkom Jergovićem, slikali se prije par godina i uvijek se smijem kada ih vidim, skupili se mi oko njega, svi razdragani a on ozbiljan strpljivo čeka da se završi naše poziranje. Volim način na koji on piše. Baš čitam njegovu knjigu pomalo neobičnog naslova "Srda pjeva u sumrak na Duhove", i svaki put zaključim da on piše ono što je većini u glavi ali to ne kaže. Koliko puta mislimo jedno a kažemo drugo.
Zaista se lijepo osjećam kada vidim poznate, novinare, kritičare, kako se šetaju našim gradom. Kada neko iskreno voli svoj grad onda mu mora biti i drago da se u tom gradu dešava i nešto zanimljivo. Koliko samo Sarajlije forsiraju svoj Sarajevo film festival, i što da ne? Bolje da se forsira lijepo nego ružno. Ne bih sad komentarisala priče u kojima se porede milijunski projekti sa Književnim susretima u stilu "bolje je otvoriti fabriku". Meni je to zaista smiješno poređenje. Da ne spominjem više otrcanu priču o kantonalnoj i općinskoj nadležnosti ali se pitam zar neko zaista misli da se od novca za održavanje tri dana promocija knjiga može napraviti fabrika?
Jutros sam u lokal patriotskom raspoloženju pa ću i da malo piše u tom duhu. Nedavno kada sam bila na odmoru ciljano sam obišla sva mjesta i gradove na koje smo nailazili, putovanje je trajalo duže ali nije mi žao. Mostar je grad u koji sam svake godine na putu do mora svraćala zahvaljujući tati koji nije mogao da odoli ljepotama Neretve pa smo se redovno slikali na mostu i u starom gradu. Rat je učinio svoje tako da sam prolazila pored Mostara a u Mostaru, do neki dan, nisam bila ima i dvadeset godina. Isto kao i nekad od naroda se nije moglo ni hodati starim dijelom grada. Na sve strane suveniri i šarenilo ali kad se malo bolje pogleda ne može se ne vidjeti koliko se grad promijenio. Iako su one oble kamenice prema mostu iste već vijekovima meni ništa nije isto. Rat je prošao a podjela u gradu na istok i zapad visi u zraku. U istočnom dijelu je malo šta obnovljeno, ruševina, oštećenih objekata, tragova gelera ima na sve strane. Ljudi dobili one izraze lica kojeg vide samo oni koji dolaze iz drugih sredina. Drago mi je da sam bila, divan je i novi "stari" most mada mi nikada neće biti kao onaj što je bio. U Mostaru sam se rastužila kao i uvijek kada shvatim da nešto nije kao prije.
Nakon Mostara na Stolac pa Trebinje, duži put na kojem su sve moguće oznake Republike Srpske. Ništa korisno se u onoj divljini nema vidjeti, kamenjar za koji se pitaš pa zar niko ovdje ništa da izgradi, posadi, posije. Jedino za šta su se postarali su ćirilični natpisi. U povratku iz Crne Gore, Herceg Novog za kojeg moram da napomenem da ga je osnovao bosanski kralj Tvrtko, na putu prema Dubrovniku za manje od dva sata vožnje smjenjuju se granice, crnogorska, hrvatska, bosanska pa opet hrvatska pa bosanska, razmišljala sam da je to sve nekada bila moja zemlja, nije bilo granica. U Dubrovniku gledam onu svu ljepotu i mislim kako je moguće da neko granatama ruši ovakav grad. Slijedi Neum, naš izlaz na more za kojeg eto kažemo da je naš ali u kojem se gotovo redovno dešavaju incidenti zbog kojih se mnogi iz unutrašnjosti tu i ne osjećaju kao svoji na svome. Do Tuzle sam imala utisak da su ino donacije najviše potrošene za crkve i džamije. Krst iznad Mostara je impresivan, neke džamije kao da su u najbogatijim zemljama. Nek se ljuti ko hoće ali sve je to izgrađeno da se teritorije obilježavaju a ne da ljudi bolje žive. Koliko god sam uživala na tom kratkom proputovanju gledajući stećke (Stolac) ili lijepe starinske kuće Počitelja, ipak me u grudima stislo zbog sveprisutnih tragova mržnje i rata.
Vjerujte, kada sam ušla u Tuzlu malo mi je kad izgledala ljepša, odjednom vidim koliko se u njoj gradi i koliko liči na grad u odnosu na druge dijelove naše zemlje. Tuzla se uvijek pomalo izdvajala, izdvajala u smislu da smo bili prije svega Tuzlaci, a onda ako koga zanima i ostalo. Rado smo živjeli sa svima i drago mi je da se i dalje pokušava održati taj tuzlanski duh. Pa se onda pitam zašto pojedinci nastoje gušiti pomake nabolje i kvariti ljepotu življenja u sredini bez podjela i lebdeće mržnje i straha.
Ubacujem se u skroz drugo raspoloženje, pozdravljam vas sve, i sestri čestitam rođendan. Kao u onim emisijama "Želja za željom", dragoj sestri .... sretan rođendan uz želju da bude zdrava, zadovoljna i sretna. Pjesmu će sama da bira, da ne bude "otišla si sarme probala nisi".
Skoro mi se kolegica sa RTV Slona žali što ne ubacujemo više pjesme, posao je to čitav. Teško svima ukuse potrefiti pa ja mislim najbolje je da bude što se meni sviđa, pošteno.
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 8 beba, 4 djevojčice i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljen je 121 pregled
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir narušen je 3 puta, prijavljeno je 8 krivičnih djela, dogodilo se 14 saobraćajnih nesreća
|
