TUZLARIJE - TUZLA DANAS 04.05.2006.
Danas je 4.maj
Danas je godišnjica Titove smrti. Ne razmišljam ni o dobrom ni o lošem što je uradio Tito ili što se desilo za njegova doba, posmatram taj period kroz činjenicu da je obilježio moje djetinjstvo. Bilo da je vezano za školu, kuću, nešto o čemu su odrasli razgovarali, Tito je bio neko vrlo prisutan u svim segmentima moga života.
Jedna od meni najljepših stvari, tada, bio je slet. Slet koji se priprema dugo u čast Titovog rođendana. Uvježbava do savršenstva, pioniri sa područja cijele bivše Jugoslavije vježbaju da bi 25. maja čestitali rođendan drugu Titu. Svaki čas fizičkog vježba se slet u sali, onda odlazi na stadion. Pionirske štafete se nose ulicama grada.
Svi smo voljeli kada odemo na stadion pa vježbamo, uglavnom djevojčice, a dječaci su nam donosili vodu i bodrili nas sa tribina.
Da li su ti osjećaju bili takvi jer sam ja tada bila dijete od 10 godina ali taj slet, to stavljanje crvene marame i bijele kapice sa petokrakom je imalo toliko neke svečanosti u sebi, neke časti, nekog ponosa. Sve one pjesmice koje smo znali napamet su pjevane iz srca i silno smo se trudili da to uradimo što bolje.
Ja nikada nisam vidjela Tita, bio mi je kao neka mitska figura, lik koji se smiješi sa knjiga o njemu, knjiga koje se se u svakoj kući nalazile, sa slika u učionicama, sa čitanki i svih drugih udžbenika. "Titovim stazama revolucije" su bile knjige koje smo učili i znali smo šta je Tito kada rekao. Kovan u zvijezde u našim glavama i ostade u zvijezdama. Tek poslije nas upoznaše s njim i kao političarom, državnikom, verzija raznih, u zavisnosti ko priča čućete priče od Golog otoka do jugoslovenskog pasoša s kojim možete bez vize u svaku zemlju otići.
Kako je za koga obilježio neko vrijeme duga je i zamršena priča, ali ga je obilježio. Imao je karizmu i neku moć da ga slušaju i sprovode njegovu volju. Za tu moć ja mu skidam kapu s glave, to jedinstvo koje je bilo površina, jer kako drugačije objasniti činjenicu da se odlaskom njega raspalo i sve ono što se u tom kao jedinstvu gradilo.
Danas je 26 godina od njegove smrti. U 15:05 ne sviraju više sirene na čiji zvuk bi svi stajali da odaju počast državniku na čiji sprovod dođe pola svijeta.
Moja generacija je pomalo ni tamo ni ovamo, na nama se mnoga kola slomiše pa i ona kada se sistem raspade, a baš iz moje generacije momci poturiše leđa za odbranu zemlje. Generacija koja je prva osjetila rasipništvo jednog sistema, koju uhvatiše prve krize, nezaposlenosti, dugovi i ostalo. Ponekad izgubljeni, bez ideala, vođa i onih kome bi se divili. Pomalo zavidim generaciji mojih roditelja koja je imala idola pa bio on i s manama.
S.M.
|
