TUZLARIJE - TUZLA DANAS 27.06.2010.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Kiša ne prestaje i znatno je hladnije. I ovo mi je neko ljeto? Nadam se da će bar septembar biti lijep kakav je znao da bude prošlih godina.
Zbog vremena sam jučer, nakon što sam završila sa poslom, gledala neke TV emisije. Jedna je bila o stanovima u Tokiju, i to stanovima od desetak kvadrata. Nevjerovatno, i u tako malom stanu je sve što čovjeku, porodici, treba, sve je na rasklapanje i za više namjena. Zaista je neobično koliko su neki u deficitu sa životnim prostorom dok su na drugim dijelovima planete nevjerovatna prostranstva vrlo rijetko naseljena.
Druga emisija vezana je za ljude koji su iz Srbije otišli ranije ili kasnije u neke od zemalja Evrope, uglavnom Austriju, Njemačku i manje Francusku. Svi do jednog rade neke fizikanerske poslove, i odmah da se razumijemo, to su radili i dok su bili u Srbiji. Ljudi su to koji ne znaju pošteno ni svoj jezik a kamoli tuđi, "radili smo u Nemačku", međutim, šta je meni zanimljivo, svi žive u nekim malim stanovima u inostranstvu i imaju ogromne kuće u rodnim selima po Srbiji. Zidaju sprat po sprat za djecu koja su ili rođena u inostranstvu ili su otišla kao mala, dakle mogućnost da će se vratiti gotovo je nikakava. Djeca koja su ni tamo ni ovamo, cijeli život slušaju o za njih apstraktnoj domovini roditelja, a žive i školuju se negdje drugo. Svi se cijeli život žrtvuju, rade više poslova na crno, žive štedljivo u skućenim stanovima da bi mogli da grade kuće koje zjape prazne. Zaista, to je kao neki fenomen, cilj u životu im je raditi da se vrate i da imaju djeca nešto svoje. Malo ko se i pita koji su planovi djece i šta ona žele.
A djeca, iako imaju kuću koju su roditelji za njih gradili, ona im ne daje i posao i sreću u životu. Vrlo je vjerovatno da će i sama otići za svojim potrebama i srećom. Zato sam mišljenja da bi roditelji trebali da se posvete djeci kada su im najpotrebnija – baš kada su djeca, da se ne slamaju od posla da bi djeci poslije, kada odrastu bilo lakše, a onda ta djeca kada odrastu imaju silni osjećaj griže savjesti kako reći tim istrošenim roditeljima da oni neće u tu kuću, da se oni neće vraćati.
Primijetila sam da i kod nas, neki od onih koji su sada u inostranstvu, daju roditeljima lažnu nadu da će se nekada vratiti. Dešava mi se da razgovaram sa roditeljima, a takvih je ovdje puno, čija su djeca u inostranstvu, koji misle da će se djeca vratiti, da im je u tom inostranstvu teško, da se pate jer im djeca često kukaju. Jer, Bože moj, kako da kažu "hej meni je ovdje sjajno, i ne pomišljam na povratak". To kažu samo neki, hrabriji. Naše porodične veze, one između djece i roditelja, često su čvršće nego onih u inostranstvu, i ta veza valjda podrazumijeva da se sa roditeljima pažljivo i fino, da im se govori ono što žele da čuju.
Roditelji često rade mnogo šta zbog djece, a isto tako često im nabiju na nos sve što su radili, taman kao da su to djeca od njih tražila i kao da su uostalom tražila da se i rode. Pazim da i sama ne uletim u zamku roditelj – dijete, i da imam u vidu da svako ima svoj život i ne treba da živi za drugog i onako kako odgovara drugom. Osjećaj poštovanja, zahvalnosti, odvojen je od obaveze koja zna stvarati i negativna osjećanja. Jedna od žena koja je jučer pričala kaže "djeca su drugog mOntaliteta", nije ruganje samo primjećujem tačnost izjave i netačnost izgovorenog izraza.
Ugodan vam dan
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 13 beba, 6 djevojčica i 7 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljen je 141 pregled
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 4 puta, prijavljena su 4 krivična djela, dogodilo se 6 saobraćajnih nesreća
|
