TUZLARIJE - TUZLA DANAS 12.02.2011.
Servisne informacije
....i malo tuzlarija
Sedam dana sunce sija i toplo je, svi pričaju o proljetnoj temperaturi i konačno i ja da malo prohodam, a sunca ni s glave, još neki vjetar ledeni puše. Nikako mi zvijezde nisu naklonjene ovih dana.
U Tuzli se slabo šta danas dešava. Kolega Čupo mi priča da je učinio dobro djelo pa pozvao policiju jer je vidio kako neki nazovi muškarac tuče ženu, a jučer je i darivao krv pa da ga malo pohvalimo. Šta li tek ta "muškarčina" radi jadnoj ženi kad svijet ne gleda kad se tako na ulici ponaša. I ja sam imala jednom priliku da prisustvujem nemiloj sceni pa sam se svađala sa nasilnikom dok se ne okrenu i prema meni pa mi popusti hrabrost. Nakon toga mi je bilo jasnije zašto se uglavnom prolaznici ne miješaju nego gledaju da što prije odu i okreću glavu. Svijet prije svega čuva sebe, sad svaka budala nosi pištolj. Fazon i jeste što ga ne nose oni koji ne prave probleme. Da stanete na ulicu i pretresate ljude, pištolj i nož ćete naći kod onih koji i sami napadaju, a ne kod ljudi koji gledaju svoja posla.
Kolegica Bedrana mi je donijela puno kiselih paprika i krastavaca, domaća proizvodnja, sama gacala. Nakon te njene terapije sam još malo pa ko prije. Istina, još mi mozak ne radi najbolje. Nekako mi se brojke pobrkale. Šta ću jadna kad sedam dana računam kad se koji lijek pije, pa mi se desilo da sam sve pomiješala. Probudim se jutros malo kasnije i vidim da sam prespavala vrijeme za antibiotik pa ga uzmem sa dva sata zakašnjenja. Onda u 12 uzmem još jedan i dok sam još vodu pila shvatim da u 12 pije sin, a ne ja. Šta da vam kažem, sad mogu zvati doktore da ispitaju šta se dešava kada neko umjesto na osam uzima antibiotike na dva sata.
Onda izađem malo na vazduh, naravno ovdje vazduh treba shvatiti u malo širem smislu, i imam i šta vidjeti. Kola mi neki, samo da ga se dočepam, unakaradio i nečim izgrebao, oprostite ali moram reći, nacrtao muški polni organ. Kad sam vidjela kontam je li moguće, zovem ženu iz radnje da vidim da nije šta drugo, a ona izlazi pa ruku na usta stavila. E sad ide moja genijalnost, pa ja da malo ublažim situaciju odlučim da ključevima dodam krugova da budu kao latice od cvijeća, ali kakvi, ne može ključevima. Stvarno mi nije jasno čime mangupi grebu kola, jer dok limar ne odredi termin, a to je kao da tražim dr. Hausa, valja s onom slikarijom, koja izgleda kao bog plodnosti kroz grad, ne grad nego kroz Tuzlu. Gledam ja svijet se smije, i ne čudim se, i ja bih se smijala samo da nije na mojim kolima.
Kad sam već kolege spominjala da se i ovog mog zezatora sa garažama dotaknem. Koliko zajedno radimo i uvijek me zezne, i naravno da sam pomislila da se šta u Tuzli počelo graditi iako znam kad se gdje kamen digne.
E vidi se da sam se predozirala sa antibioticima i analgeticima, treba tamo u kontraindikacije dodati da su moguće pojave besmislenog i beskrajnog pisanja.
Nije babi dobro nikako.
Ugodan vam ovaj mračni dan
S.M.
|
