TUZLARIJE - TUZLA DANAS 13.09.2006.
Tuzlarijanje
Ploče
Dok šetam gradom na sve strane mogu vidjeti tezge sa CD-ovima, uglavnom piratska izdanja. Za koju marku možete dobiti šta hoćete. Do muzike koja vam se sviđa nije teško doći.
Ne tako davno, bilo je sve puno drugačije. Ako ste nekoga posebno voljeli kupovali ste njegovu ploču, prvo male a poslije se pojaviše velike LP. Gramofon, sada muzejski eksponat, imao je i svojih čari. Stavite ploču pa tačno izaberete koju pjesmu hoćete. Nju ponavljate beskonačno, usput možete i da se igrate, klizeći prstom po ploči ili gledajući kako gramofonska igla šeta ... a nekada i skoći tj. preskoći. Preskakala je igla ako je ploća bila isparana. Po ploći ste mogli znati kakav vlasnik ima odnos pema njoj i muzici.
U mojoj zgradi stanovao je gotovo fanatik, opsesivni skupljač ploča. Kupovao je sve albume omiljenih grupa, posebna izdanja, hitove i sve što može naći, nove i stare, zbog ploča odlazio u druge gradove i naručivao iz inostranstva. Teško je posuđivao ploče osim ako ga posebno lijepo zamolite i obećate da ćete je čuvati a štetu nadoknaditi. Uz ploču dobijemo i upustvo kako je koristiti, kako je držati, palcem za ivicu a srednjim prstom za sredinu, ostalo se ne smije taknuti. Nakon slušanja čistio je ploče, stavljao u zaštitnu kesu pa omot.
Gramofona je bilo raznih, po principu koliko para toliko muzike. Kod mene bi malo muzike, gramofon vrlo čudnih zahtijeva. Kada stavim na ploču glavu (gramofonsku) morala sam da dodajem i gumice za brisanje, da je pritisnem na ploču. Nekada sam morala staviti i četiri pa kad neka padne to su tek bili zvuci.
Negdje u kutiji još uvijek ih čuvam. Žao mi baciti. Svaka ploča priča za sebe. Na nekima potpisi raje, na većini piše ..... za 15., 16., rođendan. Ploče su tada bile dobre za poklon i mnogi su ih poklanjali. Neke, priznajem, kupila zbog slike a tek mi se poslije dopala i muzika. Jedna od tih je ploča Dorsa, na njoj Jim Morison u Isusovoj pozi. Ta mi je ploča bila kao za ukras, tu je i prvi album Crvene Jabuke, pa kad ga vidim sjetim se kako je Zijo i još jedan, kako li se ono zvaše, poginuo. Drugi način, Galija, Flojdovi, Dino Dvornik, Zizi Top, Cepelini, pa Valentino sa hit pjesmom „Ovaj je grad mali za nas“, Bijelo dugme, i tako nema šta nema, kutija uspomena, što ploča po mom ukusu što po tuđem, sto nekih tuđih.
Prije par godina, moj sin je vidio te ploče pa kaže „joj mama kakav je ovo džinovski CD-e“ šta zna dijete šta je ploča ali eto ba zna šta je kaseta.
Kasete se pojaviše poslije. Moj glavni sistem učenja je bio uz kasetofon, kasetofon s dva deka, u jednom vječito rezervna kaseta za snimanje muzike. Slušam Omladiski program, snimam šta mi se sviđa i lafo učim.
S.M.
Priredio(la): S.M.
|
