TUZLARIJE - TUZLA DANAS 19.12.2006.
Kod Pivnice
19.12.2006.
Servisne informacije i malo tuzlarija
Pada snijeeeeeeeeg i to pravi, eto nama zimskih radosti. Prvo jutros što sam vidjela je guranje kola, iznenadio nas snijeg, 19. decembar a snijeg pada, pa gdje to ima, a baš sam mislila da preskočim kupovinu čizmi. Kada smo kod čizmi, ove naše žene što po Tuzi hodaju stvarno zaslužuju neku nagradu. Kako samo one u štiklicama hrabro koračaju bilo ljeto ili zima, snijeg, led, kiša, grad, one u štiklama, pa evo sada još kaputi, sve su to otežavajuće okolnosti za elegantan hod ali ide se ide.
Mi inače nismo nikada pisali servisne informacije vezane za vodosnabdijevanje, jedino ako gdje cijev pukne. A i što bi kad je informacija godinama bila stalno ista, vodosnabdijevanje uredno po ustaljenom režimu redukcije. Ali, jutros nije tako. Dakle, 19.12. prvi put iz Vodovoda saopštavaju da je snabdjevanje uredno bez redukcija!!!!
Utorak je, pišem svaki dan koji je dan, iskreno, zbog sebe. Kod mene povremeno dolazi do nekog poremećaja vezanog za dan noć, dane u sedmici i slično. Ako slučajno spavam popodne, kad se probudim ne znam je li jutro ili noć. Probudim se jutros a na satu svijetle sve neki mali brojevi, 3:41 a ja sama sebi govorim, nedjelja je spavaj. Što je meni u glavi nedjelja ptice znaju ali sam umjesto da spavam u glavi računala, a na kraju i u kalendar pogledala i vidim da je utorak. Utorkom nemojte previše raditi, ne valja, tako kažu nene a njima se mora vjerovati.
Kad smo kod vjerovanja, moram reći da sam ja bila puno naivnije dijete nego ova djeca danas, ja sam sve svojim vjerovala šta god mi kažu. Ako progutam žvaku ona će se zalijepiti za crijeva, ako se stavi komadić džigerice u čašu Coca cole preko noći nestane, tako je to američko piće opasno. Tada smo izgleda bili više okrenuti prema Rusiji a čak i u školi se ruski učio više nego engleski. Zatim, kada negdje izađem moram da pazim da ni slućajno ne pijem neko piće, piće je naravno Cokta ili šta slično, piće naše mladosti, jer će mi neko ubaciti neku drogu. To su bili moje prve spoznaje o opasnosti droge, i dan dans kad pijem nešto držim čašu s dvije ruke i gledam da mi ko šta ne ubaci. I tako bih ja mogla nabrajati do sutra, poenta priče je da sam ja svemu vjerovala a ova sad djeca, čim ja koju pametnu, oni mene gledaju kao ono, a ženeeeee.
Eto tako, šta ja nadrobih ovdje, šta napisah nemam ni ja pojma, ja samo znam da sam se razbudila, da je meni sad fino a nemoj ba da ne bude i vama. Pa baš nam je lijepo u ovom gradu, ne valja da je sve potaman. Kažu kad ti je sve potaman fino stavi kamenčić u cipelu da te žulja, samo što je nama nekada čitav kamenolom u cipelama, stijene sedimentne i one, kakve još imaju, zaboravilo se hahaha.
Još jednom da kažem UTORAK JE, pozdrav od Tuzlarija uz pjesmu otiš´o si sarmu probo nisi, šala šala, evo za ovo jutro ide Hariiiiii.
S.M.
Priredio(la): V.K.
|
