TUZLARIJE - TUZLA DANAS 21.12.2006.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Danas je Dan rudara, pa o čemu ću drugom da pišem ako neću o našim rudarima. Kada mi neko spomene rudare često mi u glavu i slika rudarskog života kako ga opisa Zola, čitave porodice koje provode dane u rudniku, pa se kupaju u zajedničkom buretu po povratku i sjedaju da jedu. Sirotinjska četvrt miriše na prženi luk, a u rudniku od oca, preko sina do kćerke. Srećom, danas nije više tako crno ali svejedno, težak je to posao i pretežak. Ustane čovjek ujutro, nije mu ni do čega nekad, pa ni do sjedenja za stolom, a šta reči kada neko pod zemlju silazi, pa još kopa, i tako svaki dan, često za vrlo male pare. Prošle godine bila je jedna emisija o rudarima, čini mi se baš za Dan rudara, pa pitaju jednog kako živi, a on, neka ona dobroćudna faca, pa kaže, eto dobro je, dobro se živi, zaradi se, pa reče neku mizernu brojku. Mislim kako je sve relativno, koliko toga hoćemo da bi bili zadovoljni u životu, koliko čežnje, želje za mirom u duši, i tako nam i život prođe, a on sretan sa svojim poslom i platom krvavo zarađenom.
Ovih dana su pričalo o rudarima više nego inače, da proizvodnja ide dobro, da je došlo i do povišenja plata, da su plate redovne. Priča se da će iduće godine rudnici u sistem Elektroprivrede i da će rudarima plate biti još bolje. Eto, mi sa Tuzlarija želimo neka im se to ostvari i čestitamo praznik uz rudarsko SRETNO!
Kod nas rudarima zovu sve koji su poslom vezani za rudnike i eksploataciju uglja, od kopača preko tehničara do inženjera, upravnika i ostalih. A kad smo kod tog širokog pojma rudar moram spomenuti i gotovo pa kultnu "rupu" u podrumskim prostorijama Rudarskog fakultera, "Fokus".
Davno je bilo kada sam tu znala doći, pokušavam ali ne mogu tačno da se sjetim rasporeda prostorija. Siđe se stepenicama pa kroz neki kao hodnik do prostorje sa ugaonim klupama, kao sećijama sa naslonima, čini mi se bordo boje. Desno je bila druga prostorija u kojoj je bio kao neki šank, pa onda i jedan sa bilijarskim stolom. Kad uđe čovjek prvi put nekako sve mračno, gotovo ružno ali atmosfera, raja, muzika, brzo dovedu do toga da se osjeća dobro. Kafa je bila jeftina kao i sve ostalo, a znalo se tu dobro smijati i zezati, što dokazuje da nije važno mjesto nego s kim si.
Naš reper Edo Maajka, kojeg Hrvati nekako usvojiše kao i sve naše koji valjaju, ima novi CD koji se zove "Stigo ćumur", ne znam gdje nađe taj naslov ali stvarno je šega. Nisam vala dugo ni vidjela da nekome dođe ćumur, valja mi malo po mahalama našim prošetati, pa da vidim kako ga unose a djeca traže one žice što u ćumuru budu.
Mislila sam vam pustiti jednu Edinu ali nakon što sam preslušala tri četiri pjesme odustala. Odlični su tekstovi, što bi rekli "sve je to tako", nema koga nisu zakačili, a zadnjih godina postali smo mnogoooo osjetljivi pa se nađemo i tamo gdje nas ni u tragovima nema.
Zato što je sigurno sigurno, evo jedna ljubavna od Crvene jabuke iz doba kad samo što nisu dinosaurusi ovom planetom hodali.
S.M.
|
