TUZLARIJE - TUZLA DANAS 02.01.2007.
Autobuska stanica jutros
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Na ulicama našeg grada bila sam prije šest sati, naravno, morala sam. U to doba prvi susret sam imala sa komunalcima koji odvoze smeće. Kažu, koga sretneš prvog ujutro obilježi ti dan, ako je po tome, a nadam se da nije, ja ću cijeli dan da čistim po kući.
Pušači čekaju zadnju sekundu da uđu u autobus |
Osim komunalaca srela sam male kombije koji razvoze pekarske proizvode. Dok mnogi mirno ili nemirno spavaju, neki vrijedno rade. Cijeli grad je bio pust a kiša pljušti, lije kao iz kabla. Dan više liči na neki jesenski nego zimski, ali mi smo već navikli da ništa nije onako kako je nekad bilo, kao recimo, snijeg za Novu godnu.
Kada je tako pusto pa se samo vozi na čak tri trake na južnoj, dobije čovjek neki osjećaj da je sve njegovo, vozila sam od jedne do druge trake, prolijetala kroz bare pa se smijala, nije bilo nikoga da ga išpricam. Nekada su legendarne bare za vrijeme kiše bile one kod Batve, samo neiskusni pješak je tu prolazio za kišnih dana pa kad ga cunami poklopi i on počne da izbjegava to mjesto.
Evo me stižem na Bus stanicu, jedno od onih mjesta koja ne volim u našem gradu. Za nju me vežu uglavnom tužni rastanci, neki odlasci koji nam srce stegnu, a mi i dalje mašemo i pokušavno da se smijemo, a čim autobus ode pustimo nakupljene suze koje guše.
I ovo jutro stanica je puna, praznici su gotovi, neki već počeli da rade. Prate se oni koji su uspjeli malo doći, autobusi ih voze do Zagreba ili Sarajeva gdje ih čekaju avioni koji će ih odvesti do nama dalekih mjesta. Ne znam kome je gore, onima koji odlaze ili onima koji ostaju. Teško je doći i na par dana, pa čim se malo navikne mora se nazad, a što je manje ljudi za koje smo vezani lakše je, jer ljudi nas vežu više od mjesta. Neka je sretan put svima koji danas putuju, a nama koji smo u Tuzli, ne znam šta bih rekla. Kiša ne prestaje, sve je mračno, ali nešto ćemo već smisliti da ne prođe bezveze ovaj zadnji neradni dan. A ništa ne smeta ni da se sa TV kanalima prebacujemo i mi s kauča na kauč.
Pozdravljam vas uz pjesmu koju nisam dugo čula a draga mi je (Suzanne Vega)
S.M.
|
