25.01.2007. Tuzla jutros 25.01.2007. Servisne informacije i malo tuzlarija
Evo nama snijega, nemojte sad reći "ja snijega i sile". Neka, snijeg je pa makar se trebalo gledati pola sata da se vidi je li pada kiša ili snijeg. Dan je dosta tmuran, hladnije je i prema najavama živa u termometru se spušta svaki dan za koji stepen. Vrijeme je za zimu, što prije dođe prije će i otići.
Juče je na klizalištu palo jedno dijete. Na svu sreću dobro je prošlo ali ni šivenje usne sa mnoštvom šavova nije baš bezazleno. Na vidnom mjestu, pored klizališta, istaknuti su natpisi „kližete na vlastitu odgovornost“, što je i razumljivo, pasti i povrijediti se možemo i na ulici i u svojoj kući. Ne bih krivila nikoga, čak bih pohvalila ljude koji tamo rade, koji su pomogli djetetu, dodali led, maramice, skinuli klizaljke i drugo.
Kada se sve malo smirilo, razmišljam kako se pad na ledu dešava i najspretnijima a kamoli još uvijek na ledu nevještim Tuzlacima. Dobro bi bilo da se nikada ne desi neka ozbiljnija povreda, ali šta ako se desi?
Drvene stepenice su preuske da bi se neko iznio, kližu i odrasle osobe, koje bi u slučaju pada, ovorenih preloma i drugih težih povreda, teško neko iznio. Možda pretjerujem, ali uz sve potrebno za prvu pomoć, i bar jedne osobe sposobne da je pruži, ne bi bilo loše drvene stepenice skroz skinuti te napraviti širi prolaz do samih ulaznih vrata, zlu ne trebalo. Nekada je postojao izlaz sa druge strane, ne znam je li još uvijek u funkciji i može li se osloboditi prolaz.
Kažem, kamo sreće da se nikada nikome ništa ne desi, ali treba misliti i na eventualne opasne povrede. Od viška glava ne boli. Roditeljima male djece savjetujem, ako imaju štitnike od rolera za koljena i laktove, ne bi bilo loše da djeci stave, kao i šal koji može ublažiti pad na lice.
Pozdravlja vas ekipa Tuzlarija uz pjesmu Doris Dragović.
