17.02.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Kiša pada pa će biti manje hodanja po gradu ali se po kafićima može sjediti, i vani. Najnovija moda u Tuzli je, kada su u pitanju kafići, da su bašte zatvorene kao nekim najlonima tako da se može sjediti i kad je hladno.
Prije nije toga bilo, ali sada su sve izraženije socijalne razlike među ljudima. Od onih koji rove po kontejneru do vlasnika lanca restorana, hotela, fabrika, benzinskih pumpi. Činjenica je da bi kod mnogih imala šta da radi komisija za ispitivanje porijekla imovine jer ni od najviše mjesečne plate se ne može za par godina steći što neki imaju.
Sa bogaćenjem mnogih pojavi se i pakost, zloba pa i zavist, te se nekim imenima ispiraju usta po gradu. Možda svi imamo iste šanse i mogućnosti, neko više neko manje sreće, ko će znati šta stoji iza svega, pa neki ostaju vječiti kokuzi a neki od rođenja nafakali ljudi.
Neki, valjda uvjereni u vlastite sposobnosti i kvalitete često teško prihvataju tuđi uspjeh, pa sami sebe muče zbog tuđe nazovi sreće, jer, ako je neko bogat ili uspješan ne mora značiti i da je sretan. Još je i dobro dok sami sebe muče, nekada je zavist tako jaka da počnu širiti svoju mržnju govoreći svima sve ružno što im padne na pamet o nekome. Samo, sve je to kratkog vijeka, istina kad tada izađe na vidjelo.
Ako se bolje razmisli, onda je dobro da svi oko nas imaju više nego mi, i da su i uspješniji, neka imaju sebi, pa neće nama ništa tražiti. Gore je kada je jedno ili dvoje u porodici dobrostojeće pa se svi sjete da su njima neki blizak rod, odjednom se rodbina javlja i svi ga vole i svi bi se s njim družili, a prije su se jedva i na ulici pozdravljali. Ali, zavist zbog nečijeg bogatstva me toliko ne zanima koliko se ne mogu načuditi pakosti nekih, koji svoj život ne žive nego po cijele dane misle na osobu koja im je zapela za oko. Kamo puste sreće da su svi oko nas sretni, da nikada sirotinje ne vidim, ni bolesti ni patnje ljutske, a ko zna, možda nesreće i ima da shvatimo da smo sretni i postidimo se kada siti i napiti, tražimo još.
Bh. uspješni ljudi, posebno muzičke zvijezde, glumci i uopšte, osobe javnog života, često kažu da se u Bosni sve osim uspjeha priznaje. Pa i kad neko naš u svijetu uspije, mi požurimo da kažemo da je imao štele ili platio nešto. Valjda je tim nekim razmišljanima inspirisan bio Goran Bregović te napisao pjesmu „Šta bi dao da si na mom mjestu“, koju slušamo ovo jutro. Inače, Bijelo Dugme sam nekada zaista voljela, a onda mi se i nisu dopale neke izjave i stavovi Gorana Bregovića, kome su ipak, pokaza se, pare najvažnije i bile kada je pisao komercijalne pjesme, prilagođene političkoj sceni.
Bilo kako bilo, poslušajte pomenutu pjesmu, a o Bebekovom modnim detaljima drugi put.
