19.04.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Vijest dana ili noći je da je kiša padala cijelu noć. Jutro je bilo dosta tmurno a sada već sunce sija i temperature su sve više. Kuće su nam dosta hladne, posebno je teško ono jutarnje izvlačenje ispod toplog jorgana (kod mene je baš jorgan).
Kad smo kod tih raznih pokrivala da kažem da su nam deke u pripravnosti po dnevnim sobama, kad se gleda TV da se to ogrne, da se čuvamo za stare dane. Cijeli život mi neko govori samo ti to radi pa ćeš vidjeti kad ostariš. Jedna od zabranjenih stvari je bila da se pere kosa zimi i izlazi napolje jer se od toga okrene lice, farmerke isto nisu zdrave, to je gore od Coca Cole, tog neprijateljskog američkog pića.
Kad smo kod Amerike i inostranstva, jutros se čujem s dvije Tuzlanke u inostranstvu, slušaju na internetu Radio Tuzlu i još mi govore šta ima u Tuzli. Sad ću ja njima da kažem šta ima u Americi. Priča se o najnovijem masakru studenata, kažem najnovijem jer stvarno je česta pojava da neko uleti u neko školu i ubije nedužne učenike i studente. Stvarno je neshvatljivo da neko ubije, pa ode, pa se vrati za dva sata i nastavi ubijati, još snimi i izjavu.
Pitanje koje se uvijek postavlja nakon ovakvih događaja je da li se to moglo spriječiti. Koliko je ljudi kao on, već problematičnih, sa postavljenim dijagnozama, koji su u stanju ubiti, a žive kako žive dok nešto ne učine. Nastrašnije bolesti su po mnogima duševne, kada čovjek ne zna više ni ko je ni šta je. Koliko god to ružno zvučalo, često je taj nesretni čovjek veći problem svojoj porodici i društvu nego samom sebi. Svjedoci smo da ljudi neobičnog ponašanja, nekada agresivnog, ima i kod nas, neki uriniraju na po Korza a ljudi se sklanjaju, leže po ulici, znate i sami šta se sve može vidjeti. Šta je nekima od njih u glavi ko zna? Žalosno je da se nemaju gdje smjestiti, ne duševnu bolnicu koja je traumatična sama za sebe, nego ustanovu u kojoj bi živjeli koliko toliko dostojanstven život a ne bi bili na ulici i predstavljali potencijalnu opasnost i za sebe i za druge.
Zdravstveni radnici i dalje štrajkuju ali to ne znači da se ne radi. Evo, u UKC-u je danas održana press konferencija povodom Drugog kongresa
plastično - rekonstruktivnih i maksilofacijalnih hirurga BiH u Tuzli. A za sutra je zakazano otvaranju dvodnevnog seminara koji će se održati u amfiteatru Klinike za plućne bolesti (Slavinovići).
Pozdravljam vas uz pjesmu Zdravka Čolića, "Ti si mi u krvi".
