24.04.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarije
U jednom momentu je sijalo sunce i padala kiša, evo sada kiše nema, a i sunce je nešto i hoće i neće.
Juče su stigli učesnici Kongresa plastičara, danas će imati niz aktivnosti a za danas je zakazana i sjednica Općinskog vijeća. Tužnim i žalosnim srcem mi je to javljeno juče, i stvarno mi treba psihička priprema. Nekako me te sjednice podsjećaju na one nekadašnje časove marksizma, ali ima tu nešto više, ili niže, ko će ga znati, treba vam posebna režimska ishrana da ostanete budni a zatim i da šta slušate. Šalim se ja, nije loše, nekad ne traju duže od 10 sati, još niko dekubitis nije dobio.
Šta vam još imam nevažno ispričati? Juče šetam Banjom, i stvarno nema čovjek gdje sjesti, one klupe treba sve pretesterati i napraviti kao neke dvosjed klupe, ili poredati stolice. Jedna klupa jedan par, pa onda ide klupa na kojoj sjedi 6 penzionera, stisli se, pa opet 5 klupa sa parovima i tako do kraja. Neće niko pored para da sjedne, a neće ni par pored para. Stvarno nema smisla, pa ta današnja omladina se ljubi u po bijela dana, nije to ko u moje doba pa da se u mraku sakrivaju HAHAHAHHAHA.
Juče mi se desila i živa blamaža sa jednim psom, mali neki cukica, mali ali dosadan. Izgleda da je neki stranac, ne razumije naše sofisticirane riječi, mrš, biži, sikter i slične. Hodam ja, čujem neke korake, nekako čudne, okrenem se, nema nikoga. Opet idem, opet taj zvuk, već ja vidim da nisu to čista posla, zabrinem se za svoje mentalno zdravlje, kad vidim tog malog cukicu. Prati on mene uporno, hodala sam cik cak, gledala izloge da zavaram trag, sjetila se stripova Bleka Stene, Zagora i Komdandanta Marka, i znam da moram proći kroz vodu ali vode ni za lijeka. Odem u mesnicu, ode cuko, izlazim, kad on čeka, poče skakati, skače po kesi, po meni, svijet se smije, a ja mislim, od onolikih otvorenih tuzlanskih šahtova što se ne pojavi bar jedan da propadnem u njega. Kažu mi da skače na meso, uguram ja njega u tašnicu. Mala tašna u njoj puno stvari ali stane i pola kile mljevenog. Malo to cuku zavara ali i dalje on skače i maše repom, njemu je do igre a meni do smrti. Uđem u kuću, naslonim se na vrata kao u crtanom filmu i dahćem, ko i ono pašće s ulice. Smirila se, presvukla, idem da pravim ručak, vadim meso i imam i šta vidjeti. Presovalo se, pa izgleda kao neki fosil, mesni fosil, na njemu utisnut i mobitel i ključevi i karmin i krema za ruke i nema šta nije. Žao mi ga bilo upotrijebiti koje je to umjetničko djelo bilo, ali eto završi u stomaku.
Nadam se da je cuko našao drugu žrtvu i da me neće sačekati pred vratima kad sad krenem vani.
Eto, idem ja sad na moj marksizam a vama pjesma Celine Dion "Because you loved me".
