TUZLARIJE - TUZLA DANAS 05.04.2006.
Kompjuterska generacija
Još odrasta generacija koja je čim se rodila imala kompjuter, bebe koje su prije lupale prstićima po tastaturi nego što su olovku u ruke uzele.
Gledamo malenu djecu, koja jedva za stolom sjede, kako vješto barataju kompjuterskim mišem pa se divimo što su djeca pametna. Kompjuterske igrice su te koje im pažnju drže, ako nisu uz kompjuter onda o igricama pričaju, drug ako u kuću dođe samo privuče još jednu stolicu uz računar i nastave. Igara raznih, od onih edukativnih do igrica u kojem likovi jedno drugom motornom pilom odrubljuju glavu - igrica koje podstiču agresivnost.
S jedne strane današnja djeca odoše daleko, a s druge, kao da zaostaju za generacijom onih koju su djeca bili puno ranije. Dvorišta su nam gotovo prazna, djeca ne žure napolje, s loptom se igraju uglavnom oni koji računar nemaju. Od računarske generacije pitanje je zna li se koje dijete uz drvo popeti, zna li šutnuti loptu, igrati pole-cijele, klikera, lastiša, vrtiti hula-hop. Sigurno bi se čudili da čuju jedno grlato aberečke abertuteeeeeeeeee aber koga ćete. Dvorišta u sjećanju sada odraslih mogla bi priče pričati, niko nije išao kući, osim kada mora na ručak ili pisati zadaću, mogli smo gledati crtani u 19:15 a onda ide dosadni Dnevnik i već je vrijeme za spavanje. Stvarno ne mogu ni da zamislim kako je biti sada dijete, uz sve ove TV programe sa crtanim, računarima, igračkama koje su se prije mogle vidjeti samo u onim debelim katalozima. Ne moraju praviti skijice od gajbi za mlijeko, kuglagere, šiti lutkicama garderobicu, imaju sve gotovo ali opet nema im ništa od računara draže.
Neka, svako vrijeme ima nešto svoje. Dobra su ova nova djeca, samo neka su sretna i u miru odrastu.
S.M.
|
