24.05.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Nekakvo je teško danas vrijeme, oblačno je, jedan od onih dana kada se mnogi žale na glavobolju i te razne tegobe, kad čovjek nije ni zdrav ni bolestan.
Ova slika je za ono "pogodite gdje je ovo".
Nije mi dan baš dobro počeo, prvo od vijesti što sma vidjela bila je da je djevojka kojoj je povremeno trebala krv, Amina Bakalović umrla. Rastužila me ta vijest pa mi nije nešto do priče.
Oduvijek je svijet bio bolestan i umirao, ali eto nekako nam se čini da je toga sada više. Možda što smo te priče nekada slušali kada smo bili mlađi pa nismo toliko obraćali pažnju, umirali su za nas stariji ljudi. Pošto se u Tuzli brzo mnogo šta pročuje, bilo da je riječ o bolesti ili smrti, ne možemo se izolovati od takvih vijesti, jedino možemo naučiti da živimo s tim. Da jednostavno, ono što ne možemo promijeniti što prije izbacimo iz misli. Ne pomaže uvijek ni da mislimo pozitivno, teško je natjerati mozak da misli na lijepo kad same misli idu na ružno, zato je bolje raditi nešto što će nam misli odvući.
Znate i sami kako je kod nas, koga god sretnemo, možemo svasta čuti. Zato se ja nekad divim nama Bosancima, koliko se mi u svemu tome možemo i zezati. Kafe jutarnje po firmama znaju biti pravo osvježenje, zezanje i bezazleni tračevi koji svijet oraspolože. Ali eto ima i dana, koji započinju sa tužnim vijestima.
Čula ja jednom, koga vidim prvog ujutro takav će mi biti dan. Prvo ujutro što radim, dok pravim kafu, pogledam kroz prozor i gotovo svako jutro vidim ženu koja je duševni bolesnik. Žalosna je sva priča oko nje, i ne bih sad i o tome, ali što baš nju da vidim svako jutro? Sad idem na drugi prozor pa gledam kontejnere u dvorištu samo nju da ne vidim. Kad izlazim, prvo mi je oglasna tabla sa posmrtnicama, da mi je samo znati ko je baš na moju zgradu nataknu da mu napravim wudu lutkicu i bockam ga po cijeli dan. Izlazim i gledam k´o konj, samo pravo.
E vala dosta je i mene, kako sam sebična, kad sam se ja rastužila pa sad i vas da malo. Zato idem, što je najgore, tj. najbolje, ja sad bolje :)
Još da dodam, da sam juče prolazila preko pruge one kod BKC-a, iako je bio upaljen semafor, prošla su 4 - 5 kola jer ljudi često ne vide taj semafor, a zbog muzike u kolima, ne čuju ni zvučnu signalizaciju. Stvarno bi tamo trebalo vratiti rampu, mene je fino strah kad najave voz a ljudi neki vide, neki ne vide.
Ugodan vam dan. Sa koncerta Indeksi i prijatelji, lijepa pjesma "Da sam ja neko" u izvođenju Nermina Puškara ..... da sam ja neko svim majkama bih izbrisao bore.... da sam ja neko, ne bi ljudi život proklinjali sve bi ruže sebi poklanjali...
