12.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Četvrtak je promjenjivog vremena, kad sunce sija toplo je i pretoplo a kad zađe hladno je. Danas je bilo niz događaja, u krugu UKC-u otvoren je park sa fontanom i bistama zaslužnih ljekara, načelnik općine Tuzla Jasmin Imamović primio je delegaciju iz Pakistana, popodne će delegacija posjetiti i Bahriju Mehurića, ministra u Vladi TK, a u BIT centru prezentiran je novi portal www.fotke.ba ... sve je to fino ali valja hodati tamo vamo po gradu.
Ono jeste da i mi žene možemo nositi ravnu obuću kao i muškarci ali nije to to. Bez štikli nema ništa. Od sve divne i krasne obuće, došlo meni da kupim nanule sa velikom štiklom. Ne znam ni što se ono zove nanule, valjda što su od drveta, a nanula bi valjda trebala biti samo ono što se na Baščaršiji kupuje. Dok se ne vratim na moje nanule moram da se sjetim nanula koje su prije po bosnskim mahalama nene imale. Ravne su bile a dole k´o dva kladića neka, nema samo petu nego ima isto takvo i naprijed. Moje su stvarno lijepe ali je li može onako nešto neudobno biti. Sad je meni jasno što su ono vodootpornu maskaru izmislili, kad te nešto žulja pa suze na oči krenu da ostaneš i dalje kao da si sretan. Sprave za mučenje su ukinute davno ali ženske ostadoše da se u njima dobrovoljno mučimo iz prahistorijske želje da se valjda dopadamo.
Kako sam se ja sad mučila, kao da po žiletima hodam, i umjesto da ja to skinem i u Jalu zafijarim, i nastavim bosa kući, ja mislim samo da slučajno neko ne primijeti da to mene žulja, da neću slučajno saviti noge u koljenima, a to mi je užas nad užasima kada vidim da žena na štiklama nabada. Sreće moje kad sam došla kući, odmah sam se sjetila vica u kojem Hasu žuljaju cipele pa mu Huso kaže što ih nosi, a Haso mu odgovara ... ne bih ja dao onog rahatluka kad ih skinem. E moj Haso, ne dam ni ja ovih svojih nanula, znam da kažu da treba u cipelu kamenčić staviti da te nešto i žulja, pa neka se i patimo.
Moram da se osvrnem i na pismo gospođe Zorice koja se javila iz Istre. Prvo, da naglasim, da ja u okviru ovih servisnih informacija pišem svoje neke stavove, doživljaje, i šta sve ne, nisu zvanične vijesti nego neka rubrika za malo opuštanja. Nemam se običaj vraćati na ono što napišem, i sva sreća kako se znam provaljivati, ali eto vratila sam se i stvarno mi tamo nedostaje NEKI su neljubazni, ili nešto u tom stilu, da ne bude da generalizujem jer i sama znam da prema meni nisu svi isti. Zato od mene jedno izvinjenje svima iz Dalmacije, Istre, i drugim sretnim ljudima koji uz more žive.
Zapetlja se ja, kao i svi ljudi koji teško greške priznaju, a ja sam od onih, raspravljam se do ludila i u nekom momentu skontam da nisam u pravu i onda nastavim još žešće, jer nema te sile da ja to priznam, prije bih umrla, bih svega mi.
Ugodan vam dan uz malo muzikice. Evo Grašo pjeva "Ljubav jedne žene", a to on sigurno misli na svoju Danijelu, sve mi znamo uspone i padove njihove ljubavi.
On visok dva metra a ona gotovo metar niža, potvrđuju ono da krupniji muškarci vole sitnije žene i obrnuto. Stvarno nije rijetkost vidjeti dobro krupnu ženu, sa strogom frizurom, sva nako čvrsta, nabijena, a do nje sitni mali muškarac. Ma sve su to teorije ali eto neka i njih da imam i ja koju pametnu napisati :)
