22.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
I dalje je vrelo da vrelije ne može biti. Srećom, cijene klima uređaja su sve povoljnije i ako nemaju puno narudžbi za jedan dan je sve gotovo. Neki kažu da je najbolje u zoru prozračiti stan a onda sve zatvoriti i navući roletne, neki opet prave propuh po stanu ne bi li šta pomoglo. Najgore je onima koji stanuju na vrhu zgrada, pod pločom, gadno je i svima čiji su stanovi dobrim dijelom okrenuti na sunčanu stranu.
Često se čuje ona "k´o djeca". I stvarno su djeca posebna, dok se mi kuhamo ona se po ovim vrućinama fino igraju. Za igru ova dva dječaka sa slike se i ne može baš reći da je fina ali oni je izmislili i kažu da je super. Našli su komad cigle i bacaju je preko žive ograde. Prije nego što bace kažu bježiiiiiiiiii i onaj drugi se skloni, pa onda nađe ciglu i baca nazad. Samo neka se ne povrijede a ne bih ni da im roditelji vide ovu sliku pa da budem krivac za neku kaznu. Zovu se Bakir i Eldar a jedan od njih meni kaže "nismo mi drugovi mi smo rođaci". Dva rođaka su danas na servisnim a ako vas zanima snimak je napravljen iza one bijele zgrade preko puta tenisa. Objašnjene nije neko ali ne znam kako se zove sad ova ulica paralelna sa ulicom Mirze Delibašića.
Juče sam bila kod prijateljice koja stanuje u superbloku na Brčanskoj, ma nemam riječi, ono je da čovjek pobudali od vrućine. A priča raja, a sad ne znam je li istina, da je neki dan jedan momak stvarno malo skrenuo od vrućine, otvorio prozore i počeo bacati stvari kroz prozor. Dobro je, nije on skočio.
Teško je hroničnim bolesnicima a ostali se nekako drže, šta se može, trpećiv smo mi narod, a volimo mi i pričati i pretjerivati. Kad se spomenu vrućine, gdje god da neko stanuje kaže da je kod njega najgore, u njegovim kolima je najtoplije kad se uđe, i kad spava i svugdje. Volimo mi to, da je nama nekako najgore.
Juče u Tušnju policija raširila žute trake na kojima piše «mjesto zločina», e sada je li stvarno bio neki zločin ili neka saobraćajka ne znam, znaju tako te trake malo izmješati. Nesreća a piše «visoki napon» i slično.
Neki dan sam spominjala da ove vrućine utiču na povećan broj svađa, a bračnih posebno. Možda je ženama krivo što i one ne mogu u gaćama hodati u kući, ili u snu žena na muža prebaci svoj pokrivač a on dobije napad bjesnila, svašta je moguće. Povećan je broj i opekotina nastao usljed kuhanja, ljudima ruke i stomak od malih plikova kako ulje frca dok se šta prži. Naša jadna, skuhana tijela su nezaštićena, samo da nam ne počne viška dlaka rasti pa i taj belaj. Stvarno, kako li je sad životinjama, zamislite kako je medvjedu, joj.
Kad smo kod braka najnovije je da nema više onog legendarnog DOK NAS SMRT NE RASTAVI sada se kaže DOK LJUBAV TRAJE. Šta se može, vremena su došla takva da bračne drugove smrt rastavi jedino ako jedno pogine, bože me sačuvaj što sam morbidna, prirodnu smrt malo ko dočeka uz prvu ženu i prvog muža, pa tako se i taj zavjet bračni promijeni. Praktično, nema šta, mada nije to još svugdje na snazi, zna se da se u braku ostaje iz raznih razloga. Ljubavlju sve počne a kod mnogih završi kao u onoj šaljivoj poruci koja kaže «brak je rješavanje problema koje nikada ne biste imali da niste u braku».
Bogami i meni vrućina dobro udarila u glavu. Dragi moji ugodan vam dan i ne zaboravite da je u Tuzli trenutno najmodernije nositi mokar peškir oko vrata. Šta je onaj Ćiro Blažević i njegov bijeli šal za naše mokre peškire.
Danas ispunjavamo želju momku koji nam se javio mailom i kaže da bi mu puno značilo da baš ovu pjesmu čuje jedna, naravno ženska osoba. Pa eto nepoznata djevojko, samo za tebe ide ova pjesma, slušaj tekst pa odluči.
