23.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Evo, slika je dokaz da nema ni jednog oblaka na nebu. Koga zanimaju kravate, ako ne znaju, kod gradske česme imate novu radnju sa originalnim kravatama iz susjedne nam Hrvatske, a oni su kažu, izmislili kravatu. A mi smo izmislili kako da ih najbrže skinemo sa sebe. Stvarno, ne mogu ni da zamislim kako je sada sa kravatom, odmah me neki srklet uhvati ali neka, za elganciju se žene još više žrtvuju pa neka nam taj "jači" pol bar nešto steže.
Ima li vrućine, novi je pozdrav Tuzlaka. Pa vidite li kako sam samo lukava pa nisam tekst počela sa ponedjljek je, a jeste, evo ponedjeljak nam stiže, i on će biti vreo kao gospođa nedjelja.
Stvarno su ovo neki kijametski dani, kod nas visoke temperature a u Engleskoj poplave, ispaštamo za ono što nam neki pra pra uradiše.
Osim što nam je vruće valja nam se na svašta prilagoditi. Recimo banalna stvar, veš koji se pere. Dok se na drugi štrik stavlja veš na sušenje prvi je već gotovo suh. Nema one sreće i rahatluka, kad je loše vrijeme pa znaš da nema šanse da se danima nešto osuši, kao recimo farmerke, pa nema peglanja. Kad me pitaju gdje mi je ovo ili ono odmah ide, pa suši se vidiš li ti vremena, a ovo sad, katastrofa. Nije meni što se brzo suši nego mi se brzo ne pegla. Pored moje vlastite pare i ne treba mi više pegla na paru.
Promjene su i u ishrani. Ne može se jesti po vrućini i raja masovno počela jesti noću, pa eto i ja. Jede se šta se stigne, što je nenormalnija kombinacija to je bolje. Problem je samo što brate sve nešto pakuju u šuštave papire i celofane, ne može čovjek lako ono sve razmotati bez buke. Nema ništa gore nego da bračni partner uhvati ženu/muža u noćnom žderanju. Padni kišo, da sačuvam liniju.
Gledam noću kroz prozor, pa dosadan mi brate komšiluk pravo. Ništa od scena iz filmova, ne može se ni voajer biti, puni prozori raje, zapalili, zvjerlaju okolo, jedu, jedan uzeo šerpu, zagrlio je pa struže li struže kašikom po dnu. Nije taj još zanat izučio noćnog jedenja, kad se pazi da kašika ne dotakne ivicu posude.
Jedva čekam zimske mjesece da vidim broj rođene djece, pa da mi vidimo ko je to u ove vrele noći djecu začeo, da im se u dvorištu podigne spomenik. Nivo izvršavanje bračnih dužnosti i obaveza je proporcianalan sa nivoom Jale, tako kažu knjige a je li njima vjerovati, vi procijenite.
Pored toga što se naopako jede, neki i spavaju ošamućeni od vrućine u popodnevnim satima. Spavanje u vrućini nekima donese košmarne snove, dezorjentisanost, ne zna čovjek je li noć ili dan, šta će raditi. Tako i mene budi juče dijete a ja samo što nisam pitala «čiji si ti mali», toliko sam se ja jadna sva izgubila. Ako ima Boga pašće kiša, ako do sutra ne padne plac na ateističkom neka mi se rezerviše, pa će biti red zemlje red sodabikarbone :).
Danas slušamo The Pretenders i Back on the Chain Gang. Baš me zanima je li ona pjesma juče omekšala srce one djevojke. Sekiraju me ti mladi parovi, džaba je, ja bih da se to sve pomiri i samo bih kontala svijet. Po meni niko sam ne bi bio.
Slušam pjesmicu a ja mislim kako li vidi od ovih šiški, sjetih se dječije pjesmice.... pliva patka preko Save :) .... bacite me lavovima :)
