27.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Stiže i petak, i to vruć kao i svi prethoni dani. Bez obzira na vrijeme djeca koja se bave sportom svakodnevno treniraju. Gledajući svu tu djecu koja satima vježbaju na suncu, mora se primjetiti taj trud i upornost. Na kraju znamo i vidimo samo sportiste koji uspiju, i ostanu u sportu, a koliko njih dobrih, vrijednih vremenom prestane trenirati ili ih životni put odvede u drugom pravcu. Kada se gledaju dobri sportisti sve nam se čini lagano, nekako gotovo da pomislimo da bi i mi tako mogli, sve do trenutka kada samo stanemo na teren i vidimo da to i nije baš tako jednostavno.
Kondicioni na Banji
Iako je raspust djeca koja nešto treniraju ustaju često rano kada mnogi njihovi vršnjaci uveliko spavaju i misle kako će provesti dan, a za njih raspusta u smislu totalno slobodnog dana i nema. Dobro je da se djeca bave sportom, prvo nisu na ulici, upoznaju puno druge djece, nauče se disciplini, a ne treba zanemariti ni kako se fizički lijepo razvijaju. Mnogi su primjetili da zbog hrane koja je danas sva obogaćena i onim što treba i ne treba, djeca postaju sve deblja. Danas se voće, povrće i domaće životinje uzgajaju uz pomoć svega i svačega tako da budu što krupniji, pa onda kad to jedemo postajemo i mi. Nije isto pojesti 100 grama sadašnjeg tovljenog mesa i nekadašnjeg. Zato je sport mnogima dobar način da ostanu normalne težine.
27. je juli, dok izgovaram taj datum zvuči mi kao praznik, urezano valjda u podsvijest. Šta je tada bilo neko se možda i sjeti, a što se tiče današnjeg dana nema nekih spektakularnih dešavanja ( a nekad ih kao ima).
Crna hronika je rubrika koja puni svoje stupce, posebno je ljeti pojačan broj saobraćajnih nesreća ali je zato manji broj samoubistava pa se to kao u prirodi izjednači. Priroda je inače jedina savršena, samo što njena djeca, kao čovjek, nikako da se na majku «bace».
Ilija Jurišić, već sada je tragična figura i našeg i srbijanskog tužilaštva. Šta reći na sve to? Ako nemaju dovoljno dokaza onda ubice, silovatelje, zlostvaljače djece, puste nakon najviše 30 dana a evo sada drže čovjeka bukvalno ni krivog ni dužnog već 3 mjeseca.
Pa gdje mi živimo, ne treba se čuditi nikome ko nastoji na sve načine da ode, vjeru u neku sigurnu dobru budućnost polako gube i najveće patriote. A šta je u stvari taj patriotizam, koliko je ovdje onih koji bi sad otišli da mogu. Nekako se ta osjećanja za zemlju jave najviše kod onih koji su miljama daleko. Daljina čudno utiče na ljudska sjećanja pa se lijepog sjećamo a ružno polako zaboravljamo. Silno patimo i nastojimo doći kad god možemo prvih godina a onda kada dođemo mnogi teško i sami sebi priznaju da ovdje više ne bi mogli živjeti.
U svakom slučaju, ako mi trenutno oni koji su u inostranstvui mogu na čemu zavidjeti to je dobar hljeb i pašteta jer paštete ko kod nas u svijetu nema, a najgore su mi one što ih u tube pakuju pa gadno brate dragi za vidjeti.
Lijep vam vikend, imate mahanje od Tuzlarija.
Danas nam pjeva Dado Topić, on jedini kao da s godinama mrša, ako je to moguće, tanak kao igla, roker u srcu koga još nisam vidjela bez kaubojskih čizama.
