TUZLARIJE - KULTURA

26.05.2010.
Izložba slika Ćazima Sarajlića
Memoari u slici


U subotu je u Galeriji „Kristian Kreković“, Franjevačkog samostana u Tuzli, u organizaciji HKD „Napredak“ Glavna podružnica Tuzla, otvorena izložba slika Ćazima Sarajlića. Ovo je njegovo drugo izlaganje u Galeriji Franjevačkog samostana, gdje je prije 14 godina imao i svoju prvu samostalnu izložbu. Svečanost je otvorio prof. dr. Franjo Topić, a o slikama su govorili književnik Atif Kujundžić i sam autor.



Slike koje vidite, nastale su kao neka vrsta „ispisa“ vlastitih memoara, odnosno ispovijesti u slici. Prilikom stvaranja, na umu mi je možda potajno bila i ona poznata Šimićeva maksima: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“. Čovjek je zaista sićušan, tako da nam neki njegovi napori mogu djelovati besmisleno, no, evo ja sam ipak nešto pokušao učiniti, i to je sad tu pred vama, a da li sam u tome uspio ili ne, to se vidi ili ne vidi, kazao je Sarajlić. Kada slikam ili radim često se pozivam na uzaludnost djelovanja, ili činjenja. A da nema teorije o uzaludnosti činjenja, mi u egzistencijalnom smislu ne bismo bili zadovoljni ili nezadovoljni, dodao je.



Književnik Atif Kujundžić kazao je da Sarajlić pripada plejadi velikih tuzlanskih slikara, prije svega Ismeta Mujezinovća i Mevludina Ekmečića, čija iskustva je baštinio i da njegove slike, van svake sumnje, spadaju u red najljepših ostvarenja u tuzlanskom slikarstvu. Od ove dvojice upio je iskustvo crteža i kompozicije, a kolorističku paletu naslijedio je od Voje Dimitrijevića i Mensura Derviševića. Osim toga, on je jedan od rijetkih kojem je pošlo za rukom ostvariti ono što mnogima nije - stvoriti gotovo djelo. Njegove slike su lako prepoznatljive, jer nose jedan, snažan, osobni pečat. Čim ih vidim ja odmah znam da su to Sarajlićevi radovi, istaknuo je Kujundžić

Također je naglasio da ove slike ostavljaju i svjedočanstva jednog prošlog vremena jer pobuđuju neke sentimente koji su skoro izbrisani iz kolektivnog sjećanja. Ovdje su prikazani neki momenti iz prošlosti i ja ih vrlo lako uočavam. Ta vremena su sada iza nas i jedino što nam je od svega ostalo, ostalo je sačuvano na ovim slikama i zahvaljujući Sarajliću, zaključio je Kujundžić.



Riječ je o portretima mrtve prirode, figuralnoj kompoziciji, ulju na platnu, akrilima, kombiniranoj tehnici koji su nastali između 2005. i 2010. godine, kao reakcija autora na vlastitu egzistencijalnu uronjenost u vrijeme i prostor koji ga okružuju. Ovo je Sarajlićeva, jedanaesta samostalna izložba likovnih radova nakon brojnih gostovanja po domaćim gradovima, ali i inozemstvu, prvenstveno u Francuskoj, gdje je imao dvije svoje postavke, u Strassbourgu 2002. i Caenu 2006.

Izložba će biti otvorena do 5. lipnja, 2010.



Ćazim Sarajlić je rođen 1948. u Tuzli. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a od 1968. do 1973, studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Karijeru započinje 1975. godine kao kustos u Galeriji portreta. Bio je direktor "Tuzla filma" i Prvog međunarodnog festivala kratkometražnih i dugometražnih filmova. Od 1990. do danas direktor je Međunarodne galerije portreta u Tuzli. Piše likovne kritike i eseje, a tekstove je objavljivao u "Frontu slobode", "Radio Tuzli", "Oslobođenju" i "Oku". Objavio je zbirku kolumni "Vrt glinenih golubova" (1997.) i stručnu zbirku "Likovne bilješke“ (2008.) Za zasluge u umjetnosti i književnosti odlikovan je ordenom Viteza Legije časti, Ministarstva za kulturu i komunikacije Republike Francuske.

(HKD Napredak)

Osmrtnicama ba smrtovnice