"Ja sam samo jedan od mnogih. No ja sam samo jedan.
Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto.
Zbog toga što ne mogu učiniti sve, neću odbiti učiniti ono što mogu."
(Edward Everett Hale)
Ako su porodica i škola dva krila potrebna djetetu da stekne potrebna znanja i vještine za život onda je uloga obrazovnog sistema pripremiti učitelje 21. vijeka da mlade, budućnost ove zemlje, poučavaju i uče dijalogu, empatiji, solidarnosti ... interkulturalnom obrazovanju.
Učitelj, kao implementator kvalitetne pedagoške prakse ima nove zadaće koje pred njega postavlja reforma obrazovnog sistema, ali i on sam u procesu profesionalnog i osobnog razvoja kroz cjeloživotno učenje.
17. maja 2021. uspješno je realizirana završna aktivnost projekta "SVI SMO POD ISTIM SUNCEM ROĐENI".
U periodu decembar 2020. - maj 2021. godine učenici višerazrednog odjeljenja 1. / 2. razrednice Amele Petričevića, uz podršku i pomoć svojih porodica, realizirali su sve planirane projektne aktivnosti projekta"SVI SMO POD ISTIM SUNCEM ROĐENI".
Ciljevi projekta su: izgradnja zajedništva i povjerenja, osnaživanje socijalnih odnosa i njegovanja osjećaja pripadnosti odjeljenskojj, školskoj i lokalnoj zajednici, poštovanje i uvažavanje ljudskih prava, prihvatanje odgovornosti i brige o sebi i drugome. Realizirano je mnoštvo aktivnosti u učionici i školi. Snagu zajedništva i bogatsvo različitosti učenici su osvijestili i dočekavši i isprativši blagdane: Božić, Uskrs, Vaskrs i Bajram.
Zajednička poruka je biti dobar, voljeti i poštovati sve ljude, uvažavati dostojanstvo čovjeka.
Nevješto ispisane poruke malenih đaka i likovni izričaji puni pozitivnih emocija, radosti i motivacije obradovali su sve one koji su te radove mogli vidjeti. Likovni radovi su izlagani na tematskim izložbama u učionici, školi i online izložbi.
Metodološki projekt se temeljio na ETOS smjernicama. Kroz sve aktivnosti naglašavane su univerzalne vrijednosti etičnosti, tolerancije, otvorenosti i solidarnosti.
Trendovi globalizacije i stvaranje ujedinjene Evrope pred odgoj i obrazovanje postavljaju nove zadaće kako one školske tako i za cjeloživotno učenje. Obrazovni sistem treba kontinuirano da se prilagođava savremenim potrebama društva. Nastavnik dobija sve značajniju ulogu jer učenik treba da stekne primjenjiva znanja, vještine i sposobnosti koje će mu omogućiti da aktivno učestvuje u društvenom životu ma gdje god se nalazio. Putem masovnih medija učenik sam dolazi do različitih izvora informacija, ali uloga nastavnika je da ga usmjeri i osposobi za poštovanje bogatstva različitosti kultura i da mu pruži podršku u sticanju vještina za prepoznavanje predrasuda, borbe protiv njih i svih oblika diskriminacije gdje god se s njima susretnu. Potreba za interkulturalnom pedagogijom ogleda se u novim zadaćama nastave usmjerenih na poštovanje, uvažavanje i značaj prepoznavanja različitosti u svim područjima ljudskoga života. Učenike treba senzibilizirati i pripremiti na pozitivno prihvatanje činjenice kako se čovječanstvo prirodno razvija različitim načinima života, običajima i svjetonazorima, i kako nas upravo ta različitost obogaćuje.
Čovjek je društveno biće. . . upućen na druge. . . njeguje i razvija empatiju, human je i solidaran. . . poštuje sebe, ali i druge. . . Upoznaje svoje potrebe i emocije, ali osluškuje i upoznaje potrebe drugih i emocije koje ih prate. . . Ući se komunicirati. . . sluša šta neko kaže i želi biti saslušan. Ima svoja prava i obaveze. . . Razlikujemo se, nismo isti ali naša prava jesu. Bogatstvo različitosti je bogatstvo zajedničkog življenja.
Mi smo prijatelji.
Pomažemo se, poštujemo i uvažavamo. Naučili smo da se grlimo pružajući ruke jedni prema drugima a da se ne dotaknemo. . . Tu smo jedni za druge. . . dijelimo osmijehe, lijepe riječi, poglede pune podrške a često i slatkiše. . .
U školi, u uvjetima rada za vrijeme pandemije covid-19 u školskoj klupi nedostaje nam naš prijatelj. . . ponekad tu "prazninu" popuni plišani prijatelj kojem šapnemo: "Sve je dobro, a bit će još bolje. . . "
Interkulturalizam u školi/fakultetu trebao bi se ogledati u razvoju interkulturalnih kompetencija kao što su kreativnost, autokritičnost, sposobnost analiziranja vlastitih postupaka u odnosu na «drugog» i obrnuto, odgovornost, poštivanje sebe i drugog i naravno aktivno sudjelovanje u aktivnostima unutar lokalne zajednice. Učenici/studenti treba da promovišu ljudskost, solidarnost, humanost, uvažavanje i poštivanje, borbu protiv predrasuda i svakog oblika diskriminacije. Od nastavnika se zahtijeva da bude interkulturalno kompetentan, a to znači da ima razvijenu sposobnost verbalne i neverbalne komunikacije, da dobro poznaje svoje i druge kulture, da ima razvijenu sposobnost poštivanja, razumijevanja i prihvatanja učenika drugih kultura, da bez poteškoća uspostavlja interaktivan odnos sa "drugim", kontinuirano nadograđivanje saznanja o sebi kako na individualnoj tako i na razini pripadajuće grupe, sposobnost povećane otvorenosti, fleksibilnosti i kreativnosti, shvaćanje posljedica diskriminacijje kulturno drugačijih te sposobnost razvoja nestereotipnog mišljenja i antipredrasudnih stavova.
Kako obrazovni sistem ima značajnu ulogu u promicanju pozitivnih vrijednosti, stvaranju dijaloga i mirenja različitosti kultura, jačanju demokratije i poštivanju ljudskih prava, borbi protiv diskriminacije i nasilja i svih oblika predrasuda, od učitelja se zahtijevaju znanja i vještine, kompetencije i na ovim područjima. U svakodnevnom radu, samoincijativno treba da unapređuje kvalitetu svog rada, razmjenjuje svoja iskustva sa kolegama, reflektira o svojoj praksi i promovira svoj rad.
U interkulturalnoj komunikaciji, naglasak nije na kulturnim karakteristikama pojedinca, već u komunikacijskom procesu koji se odvija između sudionika različitog kulturnog podrijetla, koji međusobno dolaze u posredan ili neposredan kontakt. Stoga, biti interkulturalno komunikacijski kompetentan znači biti sposoban približno shvatiti misli druge osobe, bez obzira slagali se ili ne s njenim načinom razmišljanja.
Identitet nije dan jednom zauvijek. On se izgrađuje i preobražava tokom cijelog života. Spoznajom sebe, a otkrivanjem drugih i drugačijih kroz interakciju i plodonosne odnose, se dobija a ne gubi. Otkrivanjem sličnosti i razlika otklanjaju se predrasude, blijede stereotipi.
PORODICA NAM JE NAJVAŽNIJA. UČIMO SE ZAHVALNOSTI.
"Vrlo malo učenika uči u školi zato što smatra da je obrazovanje važno za njih. Oni uče jer vas vole i jer vide smisao u onome što poučavate. "
W. Glasser
. . . možda se nekada osjećamo kao kapljica vode, nemoćni da mijenjamo svijet. . .
Ali mi smo kapljica, mi smo dio tog svijeta . . .
Mi možemo puno toga promijeniti.
Krenimo odmah u ljepše danas, bolje sutra. . .
AMELA PETRIČEVIĆ
TRENERICA INTERKULTURALIZMA I MEĐURELIGIJSKOG DIJALOGA
JU OSNOVNA ŠKOLA "HUSINO" TUZLA
