Nedim Selimović rođen je 25.04.1995. godine u Tuzli, gdje trenutno i živi. Nakon završene JU Osnovne škole “Tušanj”, Nedim je završio Gimnaziju “Meša Selimović” u Tuzli.
Njegova empatičnost, želja za humanim pozivom i pomaganjem ljudima bili su zvijezda vodilja da upiše Medicinski fakultet na Univerzitetu u Tuzli kojeg je završio prošle godine sa fantastičnim prosjekom za vrijeme studija – 8,99.
Nekoliko puta za vrijeme studija dobio je priznanje “Nagrada Grada Tuzle” koje se dodjeljuje najuspješnijim studentima ovog grada, a tako je bilo i u akademskoj 2019/20. godini. Iako mnogi mladi ljudi razmišljaju o napuštanju Bosne i Hercegovine, ovaj mladi ljekar želi da ostane svojoj državi i da radi u svom gradu pružajući zdravstvene usluge svojim sugrađanima.
Dobitnici priznanja “Nagrada Grada Tuzle”
Rubrika Moja kriiila donosi pozitivne priče iz Bosne i Hercegovine i regiona. Širimo pozitivnu energiju i predstavljamo uspješne mlade ljude koji kroz svoje priče govore o tome šta njima tokom studiranja i karijere “daje kriiila” i pomaže im u njihovom “pilotiranju” kroz životne avanture.
Nedim je za STUDOMAT otkrio svoje planove za budućnost kao i afinitete u nastavku karijere, ali je dao i savjet za sve one koji završavaju srednju školu i žele upisati Medicinski fakultet UNTZ.
Nedim Selimović / Privatni album
Dobitnik si priznanja „Nagrada Grada Tuzle“. Zbog čega ti je uručena ova nagrada i kako se osjećaš povodom toga?
– Nagrada Grada Tuzle” je priznanje za studente sa područja grada Tuzle, koji su ostvarili natprosječan uspjeh tokom akademske godine sa najnižom prosječnom ocjenom 9,5. Izuzetno je lijep osjećaj znati da se vaš uspjeh i rezulatati uvažavaju i da ipak sav trud i zalaganje ne prolaze nezapaženo. Ja bih izdvojio nešto što nam je na prijemu nagrade rekao gradonačelnik Imamović, a to je da kada god se u budućnosti nađemo pred nekim problemom ili naizgled bezizlaznoj situaciji, da se sjetimo da smo u jednom trenutku bili najbolji studenti u svom gradu i da nam to bude motivacija za dalji rad i neodustajanje.
Završio si Medicinski fakultet na UNTZ. Kako si znao da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe, šta te potaklo na upis izabranog studijskog programa?
– Smatram da je medicina najljepši i najhumaniji poziv kojim se jedan čovjek može baviti tokom svog života. Oduvijek me fascinirala činjenica da se bolesnoj osobi može pomoći, omogućiti bolji, zdraviji život. Tokom odrastanja ta se želja samo povećavala i napokon sam nakon završetka srednje škole upisao Medicinski fakultet u Tuzli.
Nedim Selimović / Privatni album
Možeš li napisati neki savjet za sve one kojima je želja upisati Medicinski fakultet na UNTZ? Kakav je tvoj dojam o studiranju na ovom fakultetu?
– Studiranje medicine je mnogo više od učenja i samog procesa postajanja medicinskog profesionalca. Za mene studiranje predstavlja period sazrijevanja, ličnog i profesionalnog odrastanja i spoznaje svojih mogućnosti i da je sve dostižno uz želju, orginazovanost i upornost.
Trenutno radiš u Službi hitne medicinske pomoći u Tuzli. Možeš li nam reći da li se pronalaziš u oblasti urgentne medicine ili imaš drugačije želje i afinitete?
– Moja želja je bila da svoju karijeru započnem u Službi hitne medicinske pomoći, jer smatram da je to nezamijenljiv temelj znanja i medicinskih vještina bez obzira kojom granom medicine ćete se baviti u budućnosti. U ovoj oblasti morate razmišljati brzo, raditi efikasno i imati širok dijapazon teoretskog i praktičnog znanja. Ja volim dinamične grane, adrenalin me pokreće, tako da se definitvno pronalazim u ovoj oblasti medicine.
Nedim Selimović / Privatni album
Kakvi su ti u budućnosti? Planiraš li ostati u Bosni i Hercegovini ili…?
– U budućnosti planiram nastaviti svoje akadamesko odrastanje i upisati doktorski studij kao i odlazak na specijalizaciju. Vjerovatno ne postoji mlada osoba koja nekada nije razmišljala o odlasku iz BiH, ali ja ipak imam želju da ostanem u našoj domovini i da pomažem i liječim naš narod. Veliki sam domoljub i mnogo stvari me veže za Bosnu i Hercegovinu.
Tvoja motivaciona poruka za studente je…
– Onog trenutka kada pomognete prvom pacijentu i vidite da ste nekom olakšali tegobu, otklonili bol ili izliječili bolest, znat ćete da je sav trud i svo odricanje vrijedilo. Vidjeti zahvalnost i sreću zadovoljnog pacijenta je neprocijenjivo.
