|
|
TUZLARIJE - VIJESTI 22.07.2021. u 01:25 Broj citanja: 1520
Armin Kendić istrčao maraton:
Medalja oko vrata kao dokaz pobjede u igri fizičke i mentalne snage i izdržljivosti
Posljednjih godina u Tuzli je znatno porastao broj rekreativaca. Potreba za fizičkom aktivnošću u cilju očuvanja, kako fizičkog tako i mentalnog zdravlja, posebno je došla do izražaja tokom pandemije korona virusa. Mnogi su prošlog proljeća počeli da trče ili voze bicikle pridružujući se tako brojnim rekrativcima, od kojih neki postižu odlične rezultate na raznim takmičenjima.
Škola trčanja, organizovanje uličnih trka, doprinijelo je da Tuzla postaje prepoznatljiva po trčanju i trkačima.
Mnogi su istrčali polumaraton, a rijetki su uspjeli maraton. Jedan od njih je novinar Armin Kendić s kojim smo razgovarali nakon istrčanih 42 kilometra i 195 metara za 3:48:57.
Kako je sve počelo?
Moj ulazak u svijet rekreativnog trčanja dogodio se sasvim slučajno. Kroz obavljanje novinarskog posla upoznao sam ekipu trkača, a njihove inspirativne priče u meni su probudile želju za takvim vidom rekreacije.
Od prvog treninga brzo si stigao do polumaratona?
Pridružio sam se školi trčanja u kojoj sam imao priliku steći zdrave temelje i nanizati svoje prve kilometre koji su me, shodno mojim predispozicijama, za relativno kratak vremenski period doveli i do polumaratona.
Već početkom godine odlučio si da se prijaviš za maraton
Kontinuirano pomjeranje granica i postizanje za mene značajnih rezultata u trail, ali i cestovnom trčanju, prirodnim slijedom, početkom ove godine nagnali su me na donošenje odluke za istrčavanje prvog zvaničnog maratona, koji sa sobom donosi dužinu od 42 kilometra i 195 metara.
Kao idealna prilika za ovaj izuzetno veliki poduhvat, odnosno igru fizičke i mentalne snage i izdržljivosti, stvorio se Two cities marathon – Sarajevo i Istočno Sarajevo, koji je bio najavljen za juli ove godine. Zvanična registracija i uplata kotizacije bili su trenutak u kojem sam, shodno svom karakteru, krenuo na put bez povratka.
 Maratonac Armin Kendić |
Kako su izgledale pripreme, koliko često si trenirao?
Pripremni period sa sobom je nosio tri trkačka treninga sedmično u raznim intenzitetima i dužinama, uz vježbe snage i izdržljivosti, kao i priliku za učenjem toga kako pravilno osluškivati svoje srce, adekvatno dozirati napor, ali što je možda i najvažnije, kako cijeniti svoje tijelo i duh.
Kolege i prijatelji poznaju te kao izuzetno vrijednu, predanu, odgovornu i pouzdanu osobu, da li je bilo trenutaka slabosti?
Iako sam poznat kao osoba koja ne odustaje, koračajući putem do kraja, u cjelokupnom procesu bilo je trenutaka u kojima su entuzijazam i moral bili u padu, uz pitanje da li će konačni rezultat biti istrčana maratonska dionica, koja budi strah i kod najiskusnijih trkača.
 Armin Kendić nakon istrčanog maratona sa Bedranom Kaletović, jednom od rijetkih Tuzlanki koja je istrčala maraton (42,2 kilometra na Moskva maratonu 2018) |
Koliko znači podrška prijatelja? Ko ti je davao vjetar u leđa?
Nevjerovatnu podršku tada sam imao od svojih prijateljica Bedrane Kaletović, Emine Kurtalić, Sanele Breljaković, Edine Čejvanović-Ikinić i Melike Melike Brkić, tuzlanskih maratonki koje od mene nisu željeli čuti krilatice poput one da nemam snage, da ne mogu više i slično…
Kakav je osjećaj stati na startnu liniju znajući da te čeka više od 42 kilometra?
Dolazak jula, nakon pozamašnog broja kilometara u nogama i uz sva stečena iskustva, u meni je probudio pozitivnu tremu koja me držala sve do trenutka pojavljivanja na platou u neposrednoj blizini Vijećnice u Sarajevu, na kojem je i bio start utrke. Tačno u 7:30 sati nogama sam kročio na startnu liniju, a raspoloženje i energija koju sam tada posjedovao, uz odličnu temperaturu zraka, koja također ima veliki utjecaj na postizanje krajnjeg rezultata, bili su na mojoj strani.
Kada si shvatio da su ćeš uspjeti?
Prolazeći ulicama bh. prijestolnice, zatim Istočnog Sarajeva i svih okolnih naselja, koji su toga dana napravili pauzu u normalnom funkcionisanju, na kojima me pratio vedri pogled slučajnih prolaznika, stepen raspoloženja se podizao, a konstantna brzina kretanja koju sam uspio održavati, jačala je moju samouvjerenost u to da ću upravo tog 18. jula 2021. postati maratonac.
Kada je bilo najteže? Za postizanje cilja osim fizičke potrebna je i mentalna snaga.
Umoru i "težini u nogama", koji su se počeli javljati nakon pređenih 35 kilometara nisam dozvolio da me pokolebaju, a snaga uma koja je tada preuzela primat, dokazala je da sve možete postići ukoliko to uistinu želite.
Kako je bilo protrčati kroz cilj?
Prolazak kroz cilj, navijačka euforija osoba koje dotad nikada u životu niste sreli, suze radosnice prijateljice Bedrane Kaletović, koja me s raširenim rukama dočekala na kraju, i finišerska medalja oko vrata, dokaz su moje pobjede u igri fizičke i mentalne snage i izdržljivosti.
Jedan od ciljeva je postignut, šta dalje?
U konačnici, istrčavanje maratona koje predstavlja krunu rada, truda, zalaganja i odricanja, moje je najljepše trkačko iskustvo koje ću zasigurno uskoro ponoviti, ali ovaj put u svojoj rodnoj Tuzli.
Inače, osim urbanog, Armin se također bavi i brdskim, odnosno trail trčanjem koje podrazumijeva ulaganje znatno veće fizičke snage i izdržljivosti s obzirom na to da se ova sportska aktivnost, osim u šumskim obavlja i u planinskim predjelima sa većim uzvišenjima i opterećenjem većim nego na prirodnoj nadmorskoj visini.
Kako ističe, kada govori o trčanju, više govori o samom sebi, jer ono je postalo sastavni dio njega i njegove osobnosti. Donijelo mu je priliku za putovanja, upoznavanje zanimljivih ljudi, sticanje novih prijateljstava i stvaranje zdrave životne atmosfere.
- Trčanje kao ljubav nije moja jedina preokupacija s obzirom na to da imam porodicu, veoma dinamičan posao i sve ostale obaveze koje svima nama život nameće. No, odličan balans ključ je uspjeha. Također, ovakav vid rekreacije odličan je i izduvni ventil ali i segment za jačanje fizičkog i mentalnog zdravlja, ističe Armin, kojem svako završeno takmičenje daje motiv da na idućem poboljša svoje vrijeme, odnosno nadmaši lični rezultat koji je postigao.
Armin o trčanju govori s puno ljubavi, bez obzira na vremenske prilike spreman je da odradi i najteži trening. Pronašao je način da kvalitetno provodi slobodno vrijeme i bude spremniji na izazove koje mu posao i život postavljaju. Na kraju ostaje da mladom Tuzlaku poželimo sreću u ostvarivanju zacrtanih ciljeva i još puno dobrih rezultata.
JOŠ FOTOGRAFIJA
S.M.
(tuzlarije.net)
|
|
|
