Povodom obilježavanja 29. septembra – Dana formiranja 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, danas su održane razne manifestacije. Hvala svima koji su dali i najmanji doprinos da napadači ne uđu u Tuzlu, a posebno za mir. Posebno mi je krivo kad vidim da se baš o onima najzaslužnjima najmanje čuje, a neki, koji najčešće nisu ni vidjeli rov, dobro su se okoristili. Ne kaže se bez razloga nekima rat a nekima brat. Baš sam danas saslušala izbjegličku priču žene koja je kao djevojčica morala napustiti Janju. Njoj, njenoj porodici i mnogima iz tog kraja, pomogao je da se izvuku jedan Srbin kojeg su od ranije poznavali. Pogriješiću, ali mislim da je Vojkan. O takvim ljudima treba pričati, kad se pokaže ljudskost i hrabrost u vremenu zla.
Ovih dana mnogi samo pričaju o filmu Toma, mi bi rekli Tomo, ali tako je kako je. Film je o Tomi Zdravkoviću, njegovoj karijeri i životu. Traje 140 minuta, a oni koji su gledali, uz komentar, da su oči svoje isplakali, kažu da se ne osjeti da je toliko dug. Šta da vam kažem, idem i ja večeras pa da vidimo šta je to.
Neki dan, prijatelj jedan napisa da će on pogledati film kad se izredaju svi oni koji jedva znaju koju pjesmu, Danku i ništa više. E tu sam ja negdje, znam Danku i Branku, nisam ja baš kafanski tip, a Tomo je iz mladosti mojih roditelja ali ko ne zna za Tomu Zdravkovića. Za njega kažu da je bio boem. Mnogi su boemi, romantičari, sanjari u duši ali malo ih tako živi. Možda to sa strane izgleda drugačije, nekima možda i simpatično, ali živjeti od danas do sutra, popiti i prokockati što se zaradi, i nije neka sreća.
Ova pomama za filmom, popularnost jednog pjevača koji odavno nije među živima, govori koliko je muzika moćna. Ona spaja ljude bez obzira ko su i šta su. Tomu svi doživljavaju kao svog, uz njegove pjesme su se radovali, tugovali u cijelom regionu. Umro je prije raspada Jugoslavije pa je vjerovatno i to uticalo da njegov lik ostane bez političke i ratne sjene, kao što je slučaj s drugima. Stariji Tuzlaci ga dobro pamte jer je pjevao u Tuzli, a od naših poznatih tuzlanskih boema svakako je tu Franjo Leder. Koja bi on djela ostavio iza sebe da je drugačije živio? Bio je veliki talenat, u to vrijeme akademiju završio, mogao se vinuti u umjetničke visine, otići u Pariz kao što su drugi, ali on je ostao ovdje, uradio što je uradio i onda je i kvalitet njegovih djela počeo da pada, a priča da je crtao druge za koju paru, da ima za alkohol, pretužna je.
Boem u smislu kako se kod nas koristi, lijepo zvuči ali u stvarnosti njihov život nije vezan za sreću. Bolje je težiti hedonizmu, ali ne kao "use nase i podase" nego da se uživa u svemu ali s osjećajem odgovornosti i za sebe i druge. Nikako biti sebičan, nego naći mjeru.
Sutra ću pisati kakav je film, a posebno kako sam izdržala na jednom mjestu preko dva sata.
Na jednoj od slika vidi se narod koji čeka da primi vakcinu (druga doza). Malo su tamo vamo, nema reda ali neka se primaju vakcine. Veći je interes, sve je više onih koji uviđaju da su efikasne. Ponavljam da je šteta što uz broj osoba u bolnici ne navode koliko ih je primilo jednu ili dvije doze. Od početka govore da je jedva ko primio jednu dozu.
Vrijeme je toplo vani, hladno u zatvorenom. Nema kiše.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 6 beba, 2 djevojčice i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 165 intervencija
Vatrogasci - nisu imali intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 4 puta, zabilježeno je 7 krivičnih djela i 5 saobraćajnih nezgoda.
Transfuziologija - 29. septembra 2021. godine, krv je darovalo 55 osoba
