Prije nekoliko dana hvale vrijedna nagrada i priznanje „Stvaratelji za stoljeća“ stigli su u ruke profesora doktora Dragana Piljića za izvrstan profesionalizam u obavljanju osnovnog posla. Nagrada je uslijedila nakon što je ovaj istaknuti kardiovaskularni kirurg predstavio takozvanu Piljić metodu koja se koristi kod operativnog zahvata abdominalne aorte, odnosno zdjeličnih arterija. Piljić metoda je objavljena u brojnim svjetskim i znanstvenim časopisima te se smatra da je njome napravljen iskorak u svjetskoj medicini, jer se odmah započelo s njenom primjenom. Stoga je to bio i odličan povod za razgovor s prof. dr. Draganom Piljićem.
HG: Doktore, nakon što ste i zvanično primili ovo vrijedno priznanje Međunarodnog ekonomskog foruma za Piljić metodu, kakvi su Vaši prvi dojmovi?
PILJIĆ: Ovo je jedno veliko priznanje koje je dodijelio Međunarodni ekonomski forum kako za mene tako i za moje kolege s kojima sam zajedno radio. Također, velika je ovo stvar i za Klinički centar u Tuzli i samu državu BiH. Veoma sam počastvovan, jer je to jedno veliko priznanje koje je ujedno i kruna moje karijere koja traje više od 30 godina. Pokušali smo napraviti jedan iskorak koristeći sva dosadašnja znanja i mislim da smo s ovom Piljić metodom uspjeli značajno poboljšati život naših pacijenata, skratiti njihov boravak u bolnici, a i zdravstvenom fondu napraviti značajne uštede.
HG: Piljić metoda, već smo rekli, pomaže kod operativnog zahvata abdominalnih aorti. Što to konkretno znači, kako da to pojasnimo što jednostavnije čitateljima Hrvatskog glasnika?
PILJIĆ: Ova Piljić metoda sastoji se od tri elementa koji se koristi u operacijama na velikim krvnim žilama u trbuhu. To je prvenstveno abdominalna aorta koja može imati dvije vrste bolesti, jedna je aneurizma, a druga su začepljenja. Isto tako i te zdjelične arterije, kada pristupamo u abdomen, u trbuh, prije se koristio jedan veliki rez od 40 cm. U predratno vrijeme, kada sam ja počinjao raditi koristila se jedna floskula „Mali rez, mali kirurg. Veliki rez, veliki kirurg“. Ja sam svakodnevno nastojao, da to probamo nekako smanjiti, jer znamo da je sam trbušni zid jedan organ.
HG: Što se događa ako je veliki rez napravljen?
PILJIĆ: Tada zarastanje rane traje puno duže, broj postoperacijskih komplikacija bi bio značajno veći i zato smo se odlučili da počnemo praviti jedan manji rez.
HG: Znači Vi sami započinjete raditi ovu svoju metodu manjeg reza?
PILJIĆ: Ja sam to nekako radio dosta stidljivo, plašeći se šta će reći starije kolege. Samim odlaskom na specijalizaciju u Klinički centar u Ljubljani vidio sam da i moj mentor radi manji rez i čak je publicirao svoje radove u Sjedinjenim Američkim Državama na tu temu. Tada sam se ja potpuno odlučio da pravim manji rez koji je stvarno veliki benefit za pacijenta. Također, samim tim malim rezom više nismo morali vaditi crijeva iz trbušne šupljine, zamatati ih u nekakve vlažne pa u suhe komprese pri čemu se crijeva povređuju u mikrocirkulaciji, suše se, došlo bi do pothlađivanja crijeva što bi usporovalo oporavak u postoperacijskom periodu.
HG: I dodatno, vjerojatno i ugrožavalo život pacijentu?
PILJIĆ: Tako je. I zato se ključna stvar dogodila kada smo osmislili jedno istraživanje, dok smo gledali kako se našim pacijentima daju velike količine infuzija kako bi održali hemodinamičku stabilnost pacijenta. Mi smo tada odlučili da napravimo jednu studiju u kojoj ćemo porediti pacijenta kojemu dajemo dosadašnju standardnu količinu infuzijskih otopina za vrijeme operacije i u postoperacijskom periodu s ovom novom restriktivnom studijom. Ta istraživanja smo morali prijaviti u američku bazu Clinical trials, jer istraživanja na ljudima ne možemo raditi, a da ne znamo koji su nam uključeni i isključeni faktori i ako bi nešto krenulo po zlu, onda bismo istraživanja morali odmah prekinuti.
HG: Ono što je najvažnije je da postoperativni zahvat traje daleko manje, uspješnije…
PILJIĆ: Naša istraživanja su trajala četiri i pol godine. Na kraju smo dobili fantastične rezultate. Broj postoperacijskih komplikacija je sveden na minimum. Oporavak pacijenta je bio puno kraći, jer samim tim da pravimo mali rez i unosimo malu količinu infuzijskih otopina, nismo morali pacijente držati dugo u bolnici. Primjenom ove naše Piljić metode, ključne stvari su da primjerice, ako smo danas operirali pacijenta već sutra mu možemo dati da pije čaj, drugi dan već je na tekućoj dijeti, treći dan normalno se hrani, a četvrti dan pacijent odlazi kući.
HG: Veoma optimistično. Moram Vas još pitati, dok danas svi govorimo o koronavirusu, zanemarujemo činjenicu da su kardiovaskularna oboljenja sve češća, opasnija. Imate li neku generalnu poruku, kako ljude potaknuti da tegobe koje osjećaju ne zanemaruju nego se, ili jave liječniku, ili povedu računa o zdravlju?
PILJIĆ: Moramo se naučiti zdravo živjeti, uzimati što više proteina, voća i povrća, baviti se tjelesnom aktivnostima. I što je možda najvažnije, moramo se riješiti stresnog načina života. Kardiovaskularne smetnje ne smijemo zanemarivati. Ipak, moram spomenuti koronavirus i poručiti ljudima da se cijepe. Jer, samo je to lijek. Moram reći da je cijepljenje, ili vakcinacija najveći doseg čovječanstva, čak veći nego odlazak na Mjesec. Ljudi su uspjeli našeg nevidljivog neprijatelja uhvatiti, zatim umrtviti i dati ljudima kako bi naše tijelo dobilo obrambeni zid odnosno antitijela.
Maja Nikolić
