... Polusvijet bira i kreira sumorne noći i dane, u ovom svijetu, od sebe prokletom svijetu ...
(LETU ŠTUKE)
Podsjećaju nas da su zavodi za zapošljavanje nekoć bili prepuni nezaposlenih stranaka:
zaboravljaju da danas stranke zapošljavaju umjesto zavoda.
Propovijedaju kako smo živjeli u crnom vremenu,
niječući koliko se vodilo računa o bjelinama u ljudima.
Oholo zanemaruju združenost koju je bilo moguće osjetiti,
ističući isključivo vidljive razlike od kojih pogledi normalnih obično bježe.
* * *
Zaklinjali su se u vjekovne strane prijatelje.
Sada sve češće prozbore da je prijateljstvo bilo sračunato.
Graktali su da smo si međusobno okrenuli leđa i postali stranci.
Sada tiho govore da smo bili poput velike porodice.
Vikali su da smo tratili život u vještačkoj tvorevini.
Sada šapću da je bila zajednička i (možda) dovoljna za sve.
Uvjeravali su nas da smo bili ekonomski patuljak.
Sada stvarni patuljci traže uspostavu nekadašnjeg zajedničkog ekonomskog prostora.
Pa ipak, zadovoljni su „kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare“.
Polupismenici, samo naizgled neopterećeni, odlaze u svoje stanove i kuće,
podignute u onom „vremenu crnila“,
danas opkoljene (ne)vidljivom izolacijom zbog unosnog straha od „drugih“.
Osamljeni i zabravljeni, navlače maske kako bi zatamnili svoja lica koja sijaju,
započinjući svojevrsno hodočašće po sentimentu.
Pokajnički pregledaju požutjele fotografije nasmijanih ljudi,
tiho preslušavaju drage ploče iz „vremena prevare“.
Pažljivo prelistavaju omiljene knjige napisane u „vremenu podmetanja“,
polagano oštreći koplja za novi i konačni politički obračun.
Već sutra se, obnavljajući dobro naučenu ulogu, penju na bine opečaćene kvazifolklorom.
Podanički vijore zastavama drugih država gdje ih lokalno stanovništvo zove:
Bosanci ili Hercegovci!
Ponosno izvikuju imena masovnih ubica kao paklene adute za rađanje „boljeg sutra“.
Uvjeravaju obezglavljeni puk da je konačno svoj na svom (iako je posjed varljiv),
da smo veliki i važni (iako smo nevidljivi i mali),
da smo nezavisni (iako svako malo preklinjemo za pomoć).
Lažući sebe lažu svoj prevareni narod.
Obavezno izgovarajući jedinu istinu kako život više nikada neće biti kao prije...
Jer ga nema.
* Dio pod navodima je preuzet iz pjesme grupe Azra
