U svojoj analizi, autorica Adelheid Wolfl navodi da će u Sarajevu u četvrtak biti nastavljeni pregovori o izmjeni Ustava i Izbornog zakona BiH nakon što su nedavno pregovori u Neumu “propali”.

Također navodi da lider Hrvatske demokratske zajednice u BiH Dragan Čović tvrdi da je Venecijanska komisija Vijeća Evrope podržala prijedloge te stranke.

Ona objašnjava da HDZ svojim modelima želi osigurati da člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda mogu birati uglavnom Hrvati, s obzirom na to da je trenutno moguće i za pripadnike drugih etničkih grupa da biraju člana iz reda hrvatskog naroda.

Rezultat trenutne situacije je taj da je “političar lijevog centra i proeuropski orijentirani Željko Komšić” trenutno je u državnom Predsjedništvu, umjesto “pristaše desnog nacionalističkog HDZ-a,” navodi autorica Adelheid Wolfl u svojoj analizi za Der Standard.

Ona objašnjava da mnogi Hrvati u BiH smatraju da je to nepravedno, iako je u skladu s Ustavom.

“HDZ dugi niz godina pokušava svoje političke zahtjeve prenijeti u europske institucije,” piše Wolfl.

S čime se slaže Venecijanska komisija?

Wolfl piše da trenutno “nije moguće razjasniti da li se Venecijanska komisija zapravo slaže s modelima HDZ-a, jer, unatoč velikom interesu građana BiH i njihovoj žudnji za transparentnošću, ne daju nikakve informacije o tome koje modele za promjenu Izbornog zakona i Ustava je razmatrala i podržala Venecijanska komisija, te ostaje nejasno na čiju je inicijativu Komisija postupala u ovom slučaju.”

Austrijski list navodi da je poslao nekoliko puta  upit Vijeću Evrope po ovom pitanju, te je portparol Panos Kakaviatos odgovorio:

“Razgovori Venecijanske komisije su povjerljivi i Komisija generalno ne komentariše pitanja koja su izvan okvira objavljenih izjava i obavještenja. Tako da za sada nema komentara. Podijeliti ćemo s vama informaciju da li i kada će mišljenje biti objavljeno.”

Na pitanje vezano za transparentnost ovog procesa u interesu građana BiH, Kakaviatos je odgovorio:

“Razumijem želju za informacijama, ali Venecijanska komisija jednostavno ima pravila povjerljivosti u svom radu. Ona jednostavno tako funkcionira.”

Wolfl također navodi da je odlazeći američki ambasador u BiH Eric Nelson “pojačao konfuziju” sa svojom izjavom da je predložene modele HDZ-a odobrila Venecijanska komisija, ali da ne udovoljavaju standardima.

Cilj rada Venecijanske komisije trebao bi biti provođenje standarda Vijeća Evrope o jednakim pravima za sve građane, objašnjava autorica.

“Model pun etničke isključivosti”

Član Izborne komisije Suad Arnautović je za Der Standard objasnio da prijedlozi HDZ-a ne bi doveli do provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava koji je u nekoliko presuda naveo da je potrebno mijenjati Ustav te okončati diskriminaciju Jevreja, Roma ili drugih manjina i onih građana koji se ne žele definirati kao pripadnici etničkih grupa.

On je također izjavio da bi prijedlozi HDZ-a bili diskriminatorni za građane koji se ne izjašnjavaju na etničkom principu čak i više nego trenutno. Po njemu, ovi prijedlozi iskrivljuju presude Evropskog suda za ljudska prava i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima jer svode cijeli izborni proces na volju etničkih grupa i entiteta.

“To je model pun etničke isključivosti i pun predrasuda i straha od drugih”, rekao je on.

Miješanje Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH

Wolfl navodi da je od 2019. godine generalna sekretarka Vijeća Evrope je Marija Pejčinović Burić, bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske iz hrvatskog HDZ-a – “sestrinske” stranke HDZ-a BiH.

“Unatoč ponovljenim upitima Vijeću Europe o tome je li gospođa Pejčinović Burić i dalje članica HDZ-a na novoj funkciji, Der Standard nikada nije dobio odgovor iz pres ureda Vijeća Europe,” navodi se.

Ona piše da se sada, nakon neuspjeha pregovora u Neumu, “sve strane trude pokažu odgovornost”, te da je Angelina Eichhorst iz Evropske službe za vanjske poslove ubrzo posjetila hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Zagrebu “kao da Hrvatska ima pravo glasa o unutrašnjoj politici u Bosni i Hercegovini.”

“Već mjesecima je vezano za pregovore jasno da Eichhorst promovira želje HDZ-a. To bi moglo imati veze i sa činjenicom da hrvatski predstavnici lobiraju unutar institucija EU za svoje etno-političke ciljeve u susjednoj državi i očito su uspjeli uvjeriti neke druge Evropljane u EU,” piše Wolfl.

Ona je podcrtala da Hrvatska nema nikakvo pravo da se miješa u politička dešavanja u Bosni i Hercegovini, te da je to također navedeno u Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Razlog zašto je to već u prvom članu Dejtonskog sporazuma to navedeno je upravo zato što su se Srbija i Hrvatska “masovno miješale u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine, pa čak i htjele da unište državu i podijele je među sobom,” piše Wolfl, te dodaje da je tada, kao i sada, mir moguć “samo ako prestanu s tim.”

Ona objašnjava u svojoj analizi da EU “više ne može vršiti pritisak kada je u pitanju obuzdavanje nacionalista u Bosni i Hercegovini” otkako je Hrvatska postala članica 2013. Godine.

“Naprotiv: države koje su već u EU mogu ostvariti svoj uticaj, posebno ako druge države EU nisu toliko informisane ili ih ta pitanja ne zanimaju,” dodaje ona.

Wolfl ocjenjuje da “neravnopravna situacija” između Hrvatske i Bosne i Hercegovine podsjeća na vrijeme prije ulaska Češke u EU 2004. godine.

“Tada su nacionalisti u Austriji povezivali ulazak u EU sa zabrinutošću oko nuklearne elektrane Temelín. Uslijedile su blokade granica, protestni marševi, a FPO je pokrenuo referendum “Veto protiv Temelina”,” objasnila je, te dodala da je “miješanje Austrijanaca u češku unutrašnju politiku izazvalo je velike nesuglasice među susjedima” ali da su tada nacionalistički nastrojeni Austrijanci smatrali da imaju prednost.

“Zanimljivo je da predstavnici EU danas očito promoviraju miješanje Hrvatske. Pozivanje na suverenitet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u mirovnom ugovoru posebno je relevantno za pravo Bosne i Hercegovine da bira svoj politički sistem. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, već su u ustavu ukorijenjeni kao “konstitutivni narod”. Intervencija Hrvatske stoga nije u pomaganju progonjenoj manjini u susjednoj državi, već radije u potkopavanju suvereniteta jedne države. Naravno, to se u Hrvatskoj uopće ne vidi tako,” piše Wolfl.

“U ostatku EU, s druge strane, ima diplomata i političkih donositelja odluka koji smatraju da HDZ-u treba “nešto dati” da bi ta stranka odustala od politike blokada. Međutim, u dosadašnjoj politici HDZ-a nema naznaka da bi i ova pretpostavka mogla biti tačna. Mogućnosti blokade i veta desetljećima su bile osnova da HDZ osigura vlast u institucijama,” dodala je ona.

Hrvati dobro zastupljeni u BiH

Wolfl je podcrtala da su Hrvati “ponekad čak i prezastupljeni” u BiH.

Zatim navodi da je stranka HDZ osvojila gotovo 15 posto glasova u entitetu Federaciji i devet posto u cijeloj državi, ali čini gotovo trideset posto vlasti u tom entitet i četvrtinu delegata u drugom domu parlamenta. Na državnom nivou tri od deset ministarskih pozicija pripadaju ovoj stranci, a u javnim institucijama su također “brojne ključne pozicije rezervirane su za Hrvate.”

Navodi i podatke popisa stanovništva iz 2013. godine, gdje se nešto više od 15 posto građana BiH izjasnilo kao Hrvati.

“Neki nacionalisti među njima i dalje žele stvoriti “treći entitet”, odnosno zasebnu teritoriju za Hrvate, u Bosni i Hercegovini,” objašnjava Wolfl.

Autorica zatim piše o uspostavi tzv. Herceg-Bosne, te da su strukture ove tvorevine uživale podršku Hrvatske i nakon rata u BiH.

Tada je, piše Wolfl, cilj EU bio obavezati Hrvatsku da pomogne u reintegraciji ovog područja u državu kao cjelinu “što su potkopavale kriminalne strukture.” Zahtjevi koje je Vijeće EU postavilo u aprilu 1997. godine, prije tačno 25 godina, trebali bi biti aktuelni i danas, podcrtala je.

“Danas, međutim, nacionalistički Hrvati u Bosni i Hercegovini prijete da će obnoviti ove strukture ‘Herceg-Bosne’ ako ne ostvare željene političke ciljeve. To se dogodilo nedavno nakon neuspjelih pregovora u Neumu. HDZ u Mostaru svakako može računati na podršku sestrinske stranke u Zagrebu u ovome,” upozorila je.

Zatim ona piše of lideru HDZ-a u BiH, Draganu Čoviću, kojeg naziva “pronicljivim strategom.”

Wolfl piše o Čovićevim aktivnostima dok je bio direktor firme Soko za vrijeme rata.

“U dokumentu koji je potpisao iz 1993. godine, naređeno je da bošnjački prisilni radnici kompanije izađu iz zloglasnog logora Heliodrom, mjesta gdje su zatočenici redovno bili zlostavljani i mučeni,” piše ova novinarka.

Također navodi da je Čović dugi niz godina politički saveznik “separatističkog” člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika i njegove stranke “koji žele da unište državu Bosnu i Hercegovinu.”

“S druge strane nacionalističkog političkog spektra nalaze se one snage koje žele stvoriti evropsku ustavnu državu u kojoj se svi tretiraju jednako kao građani i koja štiti njihova kulturna raznolikost. S obzirom na poslijeratni ustav i nedostatak većine za takav model, to je vrlo teško postići. Ove progresivne snage ni pod kojim okolnostima ne žele dozvoliti dalje etničko razdvajanje u Bosni i Hercegovini”, piše ona, ali navodi da često ove stranke “ne čuju ni međunarodni predstavnici, jer su stranci često uhvaćeni u etnologiju koja je postala dominantna tokom rata.”

Trenutno i EU i SAD podržavaju “dogovor” između stranak SDA i HDZ jer smatraju da bi takav sporazum ublažio cjelokupnu situaciju, piše ona.

“Međutim, zemlja se modernizovala i integrisala u evropske strukture od 1990-ih,” zaključila je.