Preporuka za čitanje: Mediha Šehidić Selimović ˝Brodska cesta˝

Suočeni sa raznim teškoćama ljudi traže način da isplivaju, oslobode se nakupljene tjeskobe. Neki pisanjem liječe dušu, pisanje im je ventil, da popusti pritisak, da žive. Jedna od takvih osoba je Mediha Šehidić Selimović. Iskreno, iz duše, pisala je o svom tužnom djetinjstvu, djevojaštvu, životu koji joj je pokazao najsuroviju stranu, a kojeg ipak voli i bori se za bolje.

Tuzlarije

Doslovno je otvorila dušu, pisanjem dotakla mnoge. Njene knjige se čitaju kroz suze i smijeh. Pametna, duhovita, sposobna žena kojoj se nakon pročitane zadnje stranice skida kapa s glave.

Dijelovi iz knjige:

(...)Sve je to meni bilo jasno tada, kao i sada. I ne zamjerim. Naprotiv, duboko shvatam i poštujem svaki iskren odgovor. Ono što nikada neću oprostiti i shvatiti dok živim ovim svojim životom je kako su mogli da nam nikada ne otvore vrata? Da ne bahnu slučajno i zapitaju se kao žive ta djeca tamo? Je li ih strah? Šta jedu?
Nikad neću oprostiti njihovu cijenu jedne vozne karte, pisma, novogodišnjeg ili bajramskog paketića koji bi nam pokazao da se vrtimo u nečijim mislima. Ili da je i moja rodbina satkana od ljudi čije se Lj piše velikom slovom i čiji se kusur broji u ljudstvu. Mogli su o mojim roditeljima misliti šta su htjeli, mogli su im zamjeriti svaku pogrešno izgovoreno rečenicu od 1948. godine, mogli su sve. Ali, djeci... djeci se ne zamjeri ništa. Jer, imali su svoju. Tek da uporede, i tu nema opravdanja. Odrasli ljudi pali su pred malim ljudima - jetimima na osnovnom životnom ispitu: ispitu ljudskosti. Bez mogućnosti da više ikada izađu na popravni ispit. (...)

(...) Te 27. noći Ramazana nebo se nije otvorilo i meleci nisu silazili na Zemlju. Bog nije uslišio moju molbu. Sljedeći Ramazan majka nije dočekala. Mora da nisam molila kako treba.
Majka je odavno veliki zeleni kauč zamijenila jednim drugim mjestom. Ja već odavno nisam djevojčica, ali svake 27. noći Ramazana otvorim prozor i bacim pogled prema nebu. Ne širim ruke kao onda, kad sam sama sjedila u mraku, i ne očekujem ništa. Ni da se nebo otvori ni da se meleci spuste. Ali, poželim. Svaki put poželim da se otvori onima koji te večeri sjede pored prozora, šire ruke i mole za svoje voljene, za sve one ostavljene, silom rastavljene i sebi prepuštene, za one koji žele da ozdrave i one koji trebaju toplinu u kući, u duši u srcu.(...)

Tuzlarije

Mediha (Šehidić) Selimović rođena je 1964. godine u Zenici. Prve tri decenije radila je i živjela u Zenici, posljednje dvije živi u Austriji. Radi kao socijalna radnica u Imigracionom centru u Beču. Promociju jedne od svojih knjiga održala je i u Tuzli. Nevjerovatno je koliko je snage i topline u toj nježnoj ženi koja je rano ostala bez roditelja, doživjela rat, razvod, izbjeglištvo, tešku bolest i na kraju svojim stavom o životu, tješi i pomaže drugima.

Sabina Mešić

TUZLARIJE - VIJESTI