Jučer je djevojčica od 13 godina skočila sa mosta u Mostaru. Skok je uspješno izvela pa izašla iz Neretve sa osmijehom na licu. Nije napisano ime djevojčice, rekoše samo da je iz Norveške, a roditelji su joj Mostarci.
Ima raznih komentara, neki se dive hrabrosti djevojčice, a neki kritikuju roditelje koji su dozvolili skok sa 24 metra. Vidi se da je u vodi kao ribica, vjerovatno trenira plivanje ili skokove. Vjerovatno da nije iz Norveške da bi druga priča bila.
Živjela sam u inostranstvu, znam puno onih koji i sada žive, slušala i čitala o mnogo čemu iz raznih krajeva svijeta, pa mogu da zaključim da se malo gdje djeca paze i nad njima treperi kao na Balkanu.
To gotovo ne prestaje nikad, pa meni i dan danas govore što sam oprala kosu i izašla napolje, hoću li da mi se lice okrene.
Kod nas se djeca utopljavaju van svake mjere, zimi se dvije kape stavljaju, jedna vunena a preko kapuljača od jakne, pa sve zaveže šalom da slučajno ne spadne. Vidjeti dijete bez kape zimi je pravo čudo, pa o tome bi se pisalo.
Nakon prehlade, ili neke druge bolesti, djeca jedno deset dana ne jedu sladoled, ne piju hladno. Pa priča o potkošuljama koje se moraju nositi, čudo kod nas taj famozni odjevni predmet nisu brendirali. Šta se i kako jede, posebna je priča.
Sva ova pretjerana pažnja je mač sa dvije oštrice, s jedne strane se uljuljkavamo u osjećaj da su ovdje najbrižniji roditelji na svijetu, a s druge, od sposobnih se pravi nesposobno, i bolesno veže dijete za sebe. Ovdje se ne dozvoljava djetetu da odraste, kad izrazi želju da živi samo to se kuka i plače, kad gdje ode kuha se i šalje hrana, kao da je riječ o bebi jer nema te hrane koja može zamijeniti majčinu.
Kako nas vaspitavaju tako dijelom prenosimo i na djecu, neki shvate da to ptiče treba pustiti iz gnijezda, za njegovo dobro, a neki ne odustaju dok su živi.
Ovi iz druge grupe znaju postati nezadovoljni jer njihov život se svodi na brigu oko djeteta, ne shvataju da imaju svoj život i da niko ne treba da živi tuđi, ni da mu je briga o djetetu i kad ono ima svoju djecu svrha, smisao života.
Dosta u tom odnosu prema djeci ima i sebičnosti, lakše je pod krinkom posebne brige dijete lišiti mnogo čega. Nije mjerilo roditeljstva samo u tome da dijete ima čisto, ispeglano, da ima kvalitetne obroke, nego i u sigurnosti i podršci. Šta vrijede najbolja njega na svijetu ako dijete sluša “a ja sam se žrtvovala”, diže nos i plače za sitnice.
Dijete, bez obzira koliko ima godina, treba da zna da ga roditelji vole, da su za njega tu, da ima podršku. Ta podrška kad zagusti više znači od svakodnevne domaće supe. Da se saslušaju. Da ima kome otvoriti srce.
Naravno ovo sve važi da su, uslovno rečeno, normalne porodične okolnosti jer kakvih problema ima, nekima bi bio san da nad glavom ima roditelje koji za ono što su im pružili u djetinjstvu, očekuju uzvratnu pažnju.
O ovome sam puno mislila i čvrsto vjerujem da dijete mora imati svoj život u kojem mu roditelj treba biti podrška, a nikako teret i obaveza, pokazuje da sam sinu jedincu rekla ako kad budem tako stara da se ne mogu o sebi brinuti, da me smjesti u starački dom.
Iz perioda pretjerane brige, sjećam se događaja koji i sad prepričavamo, kada je htio da se spusti niz dosta visok tobogan, a kad nešto hoće, zapne, ne odustaje. Na kraju pristanem ali da ja budem u dnu tobogana. Spuštalo se više djece odjednom jer je tobogan bio širok, a ja dole u vodi do struka, skačem desno lijevo s raširenom rukama, kao golman. Moj sin je sletio kao metak i uronio pored mene a neko dijete je zakačilo mene, pa kad se ne udavih u tom plićaku. Bila sam jedina mama s idejom hvatanja djeteta, na djelu sam vidjela zašto. Samo se treba mjere držati u svemu, pa je sve lakše.
Što se tiče djevojčice koja je skočila s mosta, ona je rezultat različitog vaspitanja, tako se vani vide djeca od tri godine koja skijaju, sama se spuštaju s viših padina, koja rone, plivaju, kampuju na moru sa vršnjacima koje čuvaju dvije vaspitačice, a kod nas jedno dijete čuva otac mati, dva para djedova i nana, tetke i ostali i opet padne. Što bi rekli kad to hoće hoće, na mnogo šta u životu ne možemo uticati.
Jučer sam imala vrlo aktivan dan, nakon biciklijade, odem i na jezero. Divna je voda bila, nema ni gužve. Sve miriše na kraj ljeta pa sad treba koristiti svaki dan koji se može.
Pozdrav
S.M
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 9 beba, 4 djevojčice i 5 dječaka.
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljene su 182 intervencije
Vatrogasci - PVJ Tuzla je imala 4 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 5 puta, zabilježena su 3 krivična djela i 10 saobraćajnih nezgoda
Transfuziologija - 25. augusta 2022. godine, krv je darovalo 58 osoba
