Promocija u okviru Književnih susreta Cum grano salis: Sjećanje na medresanske dane Enes Karić opisao u romanu ˝Bogovo roblje˝

Nikad ne piše romane u kojima se razračunava, kazala je između ostalog Amila Kahrović Posavljak govoreći o književnosti Enesa Karića, dodajući da je u njegovim romanima svaki lik, računajući i sporedne, zaokružen.

Tuzlarije

Govoreći o romanu “Bogovo roblje”, čija je promocija održana jučer u Tuzli u okviru Književnih susretna Cum grano salis, Amila Kahrović Posavljak je govorila o prilici da se osjeti svijet ljudi koji su živjeli u jednom vremenu. Priča o životima djece, jer neki su imali tek 14 godina, koja su pohađala medresu u doba kada je biti vjernik ili pripadnik vjerske zajednice podrazumjevalo drugačiji kontekst nego danas. Karić nastavlja tradiciju velikih bosanskih pripovjedača, smatra Kahrović Posavljak, inače autorica knjige „O književnom opusu Enesa Karića“, koja je jučer također promovisana.

Tuzlarije

Akademik Enes Karić, čovjek koji je objavio i preveo niz djela, predavao na svjetskim univerzitetima, preveo Kur´an, uspješno plovi u književnim vodama već duže vrijeme.

- Pojava romana "Pjesme divljih ptica", prije desetak i više godina, izazvala je neku vrstu iznenađenja, bio je to kulturni šok za sve one koji nisu u značajnoj mjeri poznavali Enesa Karića. On je za mene, još iz onih ranih medresanskih dana, kada je bio urednik Zemzema, pokazivao nesvakidašnji literalni talenat, tako da je Enes Karić objavljivanjem svojih romana samo htio da izvuče i tu dimenziju svoje kreativne ličnosti, onoga što u sebi nosi.
Nije rijedak slučaj, da pojedini veliki profesori, uvjetno rečeno u poznim godinama počnu da pišu književna djela. Kada su jednom velikog teoretičara, filozofa, poslije književnika, Umberta Eka, upitali zašto je napisao roman "Ime ruže”, rekao je “naprosto ja sam to htio da napišem”, e tako je i Enes Karić, naprosto htio da napiše svoje romanesko djelo. Imate još slučajeva kada su veliki profesori bili i veliki književnici, jedan od najvećih intelektualaca 20. vijeka u Bosni, Tvrtko Kulenović je bio sjajan prozaista, putopisac, romanopisac. Poznati su romani Zdenka Lešića. Tako da ni na koji način ne treba ljude uvjetovati i pitati se zašto se istaknuti profesor, akademik, autor mnogih dijela iz oblasti islamske teologije, prevodilac Kur´ana, evropsko i svjetsko ime kada je u pitanju islamska teološka misao, usuđuje da napiše roman. Svi oni koji su čitali njegove romane zahvalni su mu na tome, rekao je Hadžem Hajdarević, prijatelj Enesa Karića i jedan od promotora, koji je također završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, tako da posebno razumije o čemu je Karić u svom najnovijem romanu pisao. Hajdarević je također istakao, da ima književnika koji nastoje svom čitaocu zagorčati život mistifikacijom jezika i stilom koji postaje nerazumljiv, a Enes Karić piše jednostavno, vodeći računa o onima koji će knjigu čitati.

Tuzlarije

- Ovaj roman ili roman hroniku, kako je Hadžem Hajdarević tražio da se istakne, pisao sam više od tri godine, od 2017. do marta 2020. godine. "Bogovo roblje" je izvanjski moj ili više mojih književnih doživljaja Gazi Husrev-begove medrese. Doživljaja transponiranih u opise proteklih vremena, sa mnom među zidovima te škole, ili rjeđe izvan njih od 1973. do 1978. godine, to je deset semestara, ta je škola bila neka vrsta koledža. Dok sam pisao ovaj roman rado sam spajao istinu i fikciju. Zapravo odstranivao sam oštre granice između istine i fikcije. I istina i fikcija javljale su se iz mojih sjećanja u nekom zadovoljstvu pomješanog sa sjetom, tugom i nostalgijom.
Pisanjem romana sam trebao izvršiti hodočašće iz ovog našeg nemilog vremena i vratiti se u vremena sedamdesetih godina 20. stoljeća, vidi se da je između tih proteklih epoha platno vremena dugo, jer proteklo je više od 45 godina. Moje pisanje je iz mog poznog doba, miholjske jeseni mog života, znao sam se bodro zapućivati u moje tinejdžerske godine. Zapućivanje ispunjeno oduševljenjem nije nevidljivo u romanu. Treba imati u vidi da od čitateljstva očekujem mnogo razumijevanja za to što nisam mogao izbjeći stupice i hladna gvožđa nostalgije, kazao je između ostalog akademik Enes Karić.

Tuzlarije

U daljem izlaganju Karić je rekao, da iako se ta vremena provedena u medresi čine lijepa, ipak je bilo okrutnosti prema mladom čovjeku, gotovo djetetu, čije školovanje je obilježila samost i svedeno na mnoštvo uzaludnosti. Istakao je da roman nikako nije pisan protiv socijalizma, posebno ne onog jugoslovenskog mekšeg, niti protiv komunizma, ni vremena kada je ateizam bio privilegija.

Amila Kahrović Posavljak dodala je da se čitanjem romana dobija uvid i u život u medresi, te se teško ispušta iz ruku jer u čitaocu budi želju da vidi šta se sve dešavalo u životima i glavama učenika medrese.

Zanimljivo je zapažanje Enesa Karića koji je rekao da pored brojnih mjesta i priznatih svjetskih univerziteta na kojima se poslije školovao, možda i najviše dobio od Gazi Husrev-begove medrese.

Sabina Mešić

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI