U zemlji u kojoj svakodnevno svjedočimo odlasku radno sposobnog stanovništva rastu životnih troškova a time i budžeta na svim nivoima, značajno raste broj narodnih kuhinja i njihovih korisnika, ali i promet kladionica. Potvrđuju to podaci Federalne porezne uprave, koji kažu da su građani u prošloj godini na klađenje dali milijardu 712 miliona maraka ili 114 miliona više nego godinu ranije. Možda da to kažemo i ovako, u kladionicama smo ostavili gotovo pola milijarde više od prihoda Elektroprivrede Bosne i Hercegovine u prošloj godini.
Pokušajte napisati milijardu sedamsto dvanaest miliona tri stotine osamdeset četiri hiljade stotinu pedeset i tri marke. E tu vrtoglavu cifru, koju je svakome od nas teško i izgovoriti, zabilježili su fiskalni uređaji na uplatnim mjestima 12 pravnih subjekata koji obavljaju djelatnost priređivanja igara na sreću klađenjem. I to u Federaciji, u kojoj je po popisu iz 2013. godine bilo oko 2,4 miliona stanovnika, pa bi na svakog od njih to bilo 700 maraka godišnje. No nas je drastično manje od vremena, ali zato uporno na ovaj način tražimo svoju šansu.
“Samo u društvima gdje radom, znanjem, umijećem, trudom ne možete riješiti pitanje vlastite egzistencije - rješavate ga igrom na sreću”, kaže sociolog prof. dr. Esad Bajtal.
“Kad se spomene ta brojka, meni padnu na pamet oni veliki poduzetnici Elon Musk i takvi ljudi jer oni jedino operiraju s milijardama”, dodaje Tomislav Lučić, psiholog u Centru za socijalni rad Travnik.
Jer, kaže, samo rijetki u ovoj zemlji, i to oni koji su među deset najuspješnijih, imaju prihod koji je prešao milijardu. Njegovu nevjericu u iznos ostavljen u kladionicama dijele penzioneri:
“Da neko daje tolike pare, nas je malo, to je i za Njemačku previše.”
“To treba zabranit i ukinuti. Ako država živi na tome, onda nek ne živi.”
“To znači da je potpuno rasulo, da sistem ne funkcioniše ni po kom osnovu.”
A u tom rasulu i u 2022, baš kao i u godini ranije, najviše novca na klađenje ili 314 miliona maraka, što je iznos viši od polovine kantonalnog budžeta za tekuću, dali su stanovnici Tuzlanskog kantona, njih skoro 450.000. U stopu ih sa skoro 292 miliona maraka prate stanovnici Hercegovačko-neretvanskog kantona, kojih je dvostuko manje. S istim žarom slijede ih igrači iz Sarajevskog s blizu 273 te Srednjobosanskog kantona s 231 milionom maraka. No, ovi su iznosi u stvarnosti, očigledno, znatno viši.
“Naglasio bih da su inspektori Porezne uprave FBiH u brzim kontrolama koje su provodili u toku 2022. u većini slučajeva kažnjavali i utvrđivali nepravilnost neevidentiranja ukupno ostvarenog prometa preko fiskalnog uređaja, što ukazuje na to da je stvarni promet kladionica i veći nego što je stvarno prikazan prema evidencijama Porezne uprave”, ističe Adis Durak, šef Odsjeka za inspekcijski nadzor u Kantonalnom poreznom uredu Novi Travnik.
No, to je tema za neku drugu priču, a mi ćemo i ovaj put o razmjerama našeg svjesnog potonuća u trajno siromaštvo, ovisnost i dužničko ropstvo. Jer ovaj se zaključak jednostavno nametne nakon što uporedimo iznos dat na klađenje s novcem potrebnim za isplatu penzija na godišnjem nivou: dvije i po milijarde, navodi Tomislav Kvesić, portparol Federalnog zavoda PIO.
Možda bi upravo toliki bio i iznos našeg novca za klađenje da se sve uplate evidentiraju preko fiskalne kase. Nesporno je da vlast u ovoj zemlji zaslužuje mnogo minusa, no kada je u pitanju klađenje, ipak je do nas.
