|
|
TUZLARIJE - VIJESTI 08.02.2023. u 23:45 Broj citanja: 2522
Damir Šehanović, doktor nauka iz oblasti informacijsko-komunikacijskih znanosti:
˝Planiram započeti akademsku karijeru˝
U vrijeme ozbiljnih političkih previranja, koja će poslije dovesti do strašnog rata, Damir Šehanović, lice sa tuzlanske televizije FS3, svojim emisijama bio je gotovo bijeg od stvarnosti. Uređivao je i vodio emisije koje su se bavile muzikom i kulturom.
Emisijom "Atlantis", sredinom 90-tih, izlazi iz lokalnih okvira i započinje saradnju sa muzičarima i umjetnicima s prostora bivše Jugoslavije. Nakon regionalno popularne emisije "Fanta Hip Hop Drop Top 20", emitovane na TV Tuzla i Open Broadcast Networku, 2012. započinje serijal "DAMAR". Tokom televizijske karijere uređivao je i vodio emisije "Kod kuće je najbolje... sa Damirom Šehanovićem", "Velika imena malih ekrana", bio domaćin Crvenog tepiha Sarajevo film festivala.
Često smo pisali o Šehanoviću koji, kada mu obaveze dozvoljavaju dolazi u Tuzlu gdje rado održi predavanje, moderira promocije ali i promovira svoja djela.
Brižljivo pripremljena promocija njegove knjige "Biti Celebrity", za čiju osnovu je poslužio serijal "Damar", bila je značajan kulturni događaj 2016. godine.
Nema sumnje da Šehanović pomno radi na svojoj karijeri, te ne čudi da je doktorirao u Bordou (Bordeaux), a cijelo vrijeme je radio u Parizu jer je imao kodirekciju Univerziteta Bordeaux Montaigne i Sorbonne Nouvelle.
 Mentorica Divina Frau Meigs, profesor emeritus Sorbonne Nouvelle Universite |
Kao stipendista Vlade Francuske i doktorant univerziteta u Bordeauxu i Parizu, Šehanović je tri godine istraživao filmske festivale na Balkanu. Fokus rada bio je značaj festivala na polju kulturne diplomatije, uticaju na imidž i brend države u kojoj se održavaju. Kultura daje pečat jednoj državi i otvara vrata njenim državljanima, prelazeći granice, zbližavajući ljude i rušeći predrasude.
Muzika, film, i inače kultura, polje je djelovanja Šehanovića u kojem se najbolje osjeća i daje svoj maksimum.
U našoj zemlji se malo izdvaja za kulturu, kulturnjaci se snalaze kako znaju i umiju, te nije pretjerano reći da kada je muzička scena u pitanju stagniramo i čak nazadujemo.
O važnosti ulaganja u kulturu Šehanović je rekao:
Za svaku ozbiljnu državu kultura je jedan od najznačajnijih izvoznih proizvoda. Utiče na njeno brendiranje i kreiranje pozitivnog imidža van granica zemlje. Kultura je poticajna i sasvim sam siguran da utiče na pozitivno raspoloženje ali i na ozdravljenje naroda generalno. Da se više bavimo kulturom a manje polusvijetom koji truju medijski prostor, tvrdim da bi nam život svima bio kvalitetniji i zdraviji.
Nažalost, nemamo izgrađene kulturne politike što rezultira potpunim haosom. Uz časne izuzetke kojih je vrlo malo, institucije kulture uglavnom vode ljudi koji nemaju pojma o kulturi i koji nikada ranije nisu bili na pozorišnoj predstavi, izložbi, koncertu... Šta očekivati od takvih ljudi osim da slušaju one koji su ih postavili na poziciju.
Pojedinci ili grupe pojedinaca uvijek pokreću promjene. Vjerujem da će tako biti i na polju kulture. Mnogo je kvalitetnih pojedinaca u BiH koje bi zdrav sistem ujedinio u snažnu grupu koja bi bila spremna oblikovati jednu novu bosanskohercegovačku kulturnu scenu. Najbolji primjer je Sarajevo Film Festival koji je kvalitetom i promišljenim radom došao na listu najznačajnijih evropskih filmskih festivala. Imamo sjajne filmske autore, glumce, muzičare, slikare... Neki od najboljih regionalnih muzičkih autora su „naši“, glumci nam igraju u velikim svjetskim produkcijama, režiseri nižu svjetske uspjehe. Naši klasični muzičari su na svjetskim A listama. Takve ljude sam sretao u Parisu, New Yorku, Londonu ali i regionalnim centrima. Imamo sve osim sistema.
Sistem vrijednosti je potpuno uništen, a veliku zaslugu za to imaju i mediji. Ljudi se moraju educirati. Oni koji znaju, koji su školovani i dokazani, trebaju da nameću standarde a ne da se ljudima daje ono što žele. Ulaganje u kulturu se sigurno višestruka vraća. Kompletnom društvu, ne samo pojedincu.
Pojava interneta dovela je do velikih promjena u novinarstvu, drugačije se radi. Brzina objave često je važnija od tačnosti. Ljudi više prate objave na društvenim mrežama nego zvaničnim medijima. U kontekstu okolnosti u kojima se radi, šta zamjerite kolegama?
Pokušavam razumjeti kolege ali neki principi se moraju poštovati. Ključni novinarski postulati „minimalno dva izvora“ i „druga strana“, sve su manje u upotrebi. Razumijem da online novinarstvo počiva na „kliku“, da komercijalni aspekt zavisi prvenstveno od dosega informacije prema čitateljima/gledateljima, ali neki principi moraju biti neprikosnoveni. Fake news je preplavio online prostor i trivijalne informacije o „snimcima koji su procurili“ ili „ekskluzivnosti“ bez značaja su slika u većini medija u svijetu, ne samo kod nas. Regulisanje medijskog prostora ide prilično sporo, osobito u online sferi, ali pomaka ima.
Pitali ste me „šta zamjeram kolegama“. Moj odgovor je – ništa. Oni koje smatram kolegama se drže principa, poštuju esnaf i trude se novinarstvo održati časnom profesijom. One druge ne smatram kolegama, to su tek ljudi zalutali u ovaj posao, kakvih ima i u svim drugim branšama.
U toku istraživačkog rada za potrebe doktorata, boravili ste u raznim zemljama. Može li se napraviti paralela položaja u društvu i uslova rada naših i stranih novinara?
Ništa se ne može generalizirati. Sve ovisi o mediju, njegovom položaju i značaju u društvu i ekipi novinara koje je uspio okupiti. Umnogome ovisi i kako novinare pripremite za „medijsko tržište“. Boraveći na trogodišnjem doktorskom studiju u Bordou, posjećivao sam IJBA, Institut za žurnalizam, što je ekvivalent našem magistarskom studiju novinarstva. Njihovi studenti imaju bolje uslove za vježbe nego sve moje kolege sa kojima sam 20 godina proveo u novinarstvu. Njihovi televizijski i radijski studiji, namjenjeni za vježbu s profesionalcima koji im dolaze kao gostujući profesori, tehnički su bolje opremljeni od svakog studija u kojem sam ja radio. Prenoseći kolegama u Francuskoj neka svoja iskustva, tehničke uslove rada i pokazujući ostvarene rezutate, po ko zna koji put sam se uvjerio da je „kokuzluk majka kreativnosti“. Gostujući na nekim medijima posljenjih godina primjećujem progres, veliku razliku u odnosu na uslove u kakvim smo mi radili.
Šta novinar uvijek treba imati na umu?
Odgovornost prema onome kome se šalje informacija. Nikada ne znate kako će se vaš rad afektirati na krajnjeg recipijenta. Često spominjem iskustvo sa jednim mladim kolegom koji me zamolio za živo javljanje iz Parisa tokom demonstracija za vrijeme corone. Prihvatio sam, prenio informacije s lica mjesta, ponudio ono što sigurno ne može neko ko je temu istraživao u Sarajevu.
Kasnije me kolega nazvao da se zahvali i rekao da nikada nije imao veću tremu tokom emisije iako se svakodnevno uživo konfrontira s domaćim i regionalnim političarima. Pitao sam ga – zašto? Rekao mi je da je odrastao na mojim emisijama, da su sadržaji koje sam ja plasirao u eter umnogome utjecali na njegov izbor životnog zanimanja. To je ta odgovarnost o kojoj govorim. Nikada ne znate ko vas gleda i sluša i šta možete proizvesti kod krajnjeg recipijenta. Zbog toga je tačnost i kvaliteta informacije bitna i neupitna.
Imate prepoznatljiv stil odijevanja. Kažu da odijelo ne čini čovjeka ali govori puno o njemu. Da li možemo govoriti o kulturi odijevanja kojom predstavljamo sebe ali i ukazujemo poštovanje drugima?
Sve je to dio komunikacijskog procesa. Mnogo toga govorimo svojim odijevanjem u formalnim i neformalnim prilikama. Kroz odijevanje šaljemo niz poruka koje nerijetko mogu unijeti zbrku u tuđim percepcijama vašeg identiteta i imidža. Ja jasno znam šta je moj identitet a imidže kreiram ovisno o prilikama i raspoloženjima.
I na kraju, šta nakon doktorata. Kakvi su Vam planovi?
Započeti akademsku karijeru zbog koje sam i odlučio upisati doktorat. Plasirati svoja istraživanja kroz pisanje radova i objave u relevantnim znanstvenim časopisima, gostovanja na evropskim i svjetskim konferencijama, objavom knjiga na Balkanu ali i globalno... Nastaviti istraživanja u oblasti kulturne diplomatije, imidža i brendiranja, oblasti PR u kulturi koji je na našim prostorima gotovo nevidljiv. Planiram raditi ali i putovati jer to me oplemenjuje. Planiram se družiti i provoditi vrijeme sa ljudima koje volim i koji vole mene.
Priča o Šehanoviću dokaz je da se trud isplati, a ulaganje u sebe višestruko vraća.
Sabina Mešić (tuzlarije.net)
|
|
|
