Na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća, razmatrani su i na kraju usvojeni, izvještaji o radu u prošloj godini javnih preduzeća i ustanova. Između ostalih i Doma penzionera.
U Domu penzionera ima oko 200 korisnika, počeli su i sa smještajem dementnih osoba. Ne znam je li ljudi žive duže nego prije, ili se o tome više govori ali dosta je dementrnih Vrlo je teško brinuti se o ljudima koji ne mogu da žive sami, ne mogu bez pratnje izlaziti, a problem je što nisu svjesni zašto ne smiju pa se osjećaju kao da ih neko zlostavlja. Često se spominje da izađu iz kuće pa se ne znaju vratiti, neki ne znaju ni kako se zovu, ne prepoznaju svoju djecu. Neki se ne sjećaju da su jeli. Skoro mi je poznanica spominjala, da joj majka govori da joj ne daje da jede.
Inače, mi se mentalne bolesti čine gore od organskih. Mnogi se u hodu uče kako i šta raditi, ali nikome tu nije lako. Koliko god teško padalo, neki se moraju trajno smjestiti jer se o njima treba brinuti 24 sata. Smještaj roditelja i starijih u porodici u razne domove, kod nas se ne gleda pozitivno. Iako se stavovi mijenjaju, drugačija su vremena, neki roditelji ne žele ni da čuju da budu u nekoj ustanovi. Svako zna šta je i kako je, ne treba nikoga ni osuđivati ni puno komentarisati jer najlakše je gledati sa strane.
Znam i ja reći da ne želim da budem nikome na teretu, ako bude trebalo neka me negdje smjeste, a ko zna, možda ću promijeniti mišljenje. Vrijeme leti, dok se okrenemo, nađemo se u situaciji o kojoj smo nekad pričali, i sve znali i šta bi i kako bi, a onda vidimo da nije to baš tako. Čini mi se da tijelo stari, a um ostaje isti. Neki kao da se rode stari, a neki opet bez obzira na godine ostanu puni života, gotovo djetinjasti, uvijek za zezanje i šalu.
Čitala sam izvještaje sa sjednice, pa sam nešto ozbiljna. A vrijeme danas lijepo. Nema kiše, što je najvažnije. Izgleda da je i njoj dosadilo da pada. Kiša je gotovo skoz uništila domaće jagode, onih iz Čelića je jedva bilo, ali zato imamo trave na izvoz. Koliko god se kosilo na nekim mjestima je metar visoka. Na jednoj slici se vidi dio uz Jalu preko puta Pošte. Trave, drveća, šiblja, nema šta nema.
Vjerovatno postoji neki plan šta se sadi, šta sijeće u samoj gradskoj zoni, ali ima puno drveća koje smeta. Nekad posađeno metar od objekta, pa kad se to razraslo, korijeni dižu asfalt, zapetljani oko cijevi i kablova, grane ulaze u stanove. Nadležnima se svašta prijavi, pa je tako traženo da se jedno drvo odreže jer osim raznih problema koje imaju s njim, u jedno domaćinstvo je ušla vjeverica. Napravila je fino štete dok su je uhvatili.
A kod mene, u slučaju, gluho bilo požara ili šta slično, mogu komotno da se spustim niz drvo. Inače, kod nas i drveće ima štelu. Za ovo ispod mog pendžera sam čula da je pod zaštitom jedne “face”. Da bar odrežu granu koja mi ulazi kroz prozor.
Zelenilo je prekrasno, i korisno, ne kaže se bez razloga “pluća grada” ali to ne znači da se treba ostaviti svako drvo, i da se sadi i gdje treba i ne treba.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 7 beba, 2 djevojčice i 5 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 210 intervencija
Vatrogasci - PVJ Tuzla nije imala intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, zabilježeno je 9 krivičnih djela i 10 saobraćajnih nezgoda
Transfuziologija - 16. juna 2023. godine, krv je darovalo 56 osoba
