Stećak je vrsta kamenog nadgrobnog spomenika. Stećci su nastali u srednjem vijeku i oslikavaju tadašnji život, a većinom se nalaze u Bosni i Hercegovini. Obično su ukrašeni prizorima iz života, lova, viteških turnira ili natpisima na bosančici.
Stećci su se postavljali od druge polovice 14. stoljeća do sredine 16. stoljeća. Dijele se na položene (sanduci, ploče i sljemenjaci), koji su u većini, i uspravne (stubovi, stele i krstače).
Prvi put stećci se spominju u putopisu Slovenca Benedikta Kuprešića 1530. godine. U 2.988 nekropola, u bivšoj Jugoslaviji registrirano je 66.663 stećka, od toga je u BiH na 2.016 mjesta zabilježeno 58.547 stećaka.
Veliki broj ovih arheoloških spomenika nalazi se na području Tuzlanskog kantona gdje su ljudi živjeli još u starijem kamenom dobu (paleolitu). To potvrđuju i arheološki nalazi
Iz vremena mlađeg kamenog doba (neolita) otkriveno je više lokaliteta naselja u Gornjoj Tuzli, Tuzli, Korića Hanu kod Gračanice, Ražljevu, Tramošnici i Skugriću kod Gradačca. Ova nalazišta su pripadala vinčanskoj kulturnoj grupi. Najpoznatije nekropole stećaka su sačuvane na području Kladnja, Banovića, Kalesije, Živinica, Lukavca, Tuzle, Teočaka i Sapne.
Mnogi stećci na ovim lokalitetima su obogaćeni zanimljivom i vrijednom ornamentikom i predstavljaju zanimljiv umjetnički izraz toga vremena. Najčešći motivi na stećcima su: polumjesec, zvijezda, ljiljan, sunce, križ, štit i mač. Natpisi na pojedinim stećcima su pisani Bosančicom.
