Preporuka za čitanje: Glennon Doyle ˝Neukroćena˝

Kada neko dotakne dno, prođe kroz ovisnosti, ima dijagnozu depresivnog i anksioznog poremećaja, izađe iz svega i dijeli savjete, njemu se vjeruje jer svaka riječ dolazi iz vlasitog iskustva. Takvima se ne može reći “lako je tebi pričati, ne razumiješ” jer itekako razumije.

Tuzlarije

Osoba koja je upoznala bol, tugu, nesreću, a sa četrdeset i nekom spoznala bit, smisao života i osjetila istinsku sreću, zove se Glenon Dojl (Glennon Doyle ). U knjizi "Neukroćena" govori o mnogim temama, iz ugla žene, majke, osobe koja je bila udata za muškarca, zatim za ženu.
Vjerovatno je malo ljudi, bez obzira na spol, koji neće čitajući ovo knjigu pomisliti bar jednom “baš je tako, u pravu je”. To je knjiga u kojoj se govori da pravu slobodu i sreću ne možemo osjetiti ako ne prihvatimo sebe i skinemo okove koje nameće društvo, život koji se živi po tuđim a ne našim pravilima.

Dijelovi iz knjige:

(...)Depresija i anksioznost nisu osjećanja. Osjećanja me vraćaju meni samoj. Depresija i anksioznost su kradljivci tijela koji me isisavaju i čine da izgledam kao da sam prisutna a nisam. Drugi ljudi me i dalje vide ali niko me više ne osjeća – uključujući i mene samu. Za mene tragedija mentalne bolesti nije u tome što sam tužna, već u tome što nisam ništa. Zbog mentalne bolesti propuštam sopstveni život.
Za mene je depresija zaborav, brisanje, lagano gubljenje u ništavilu. (...) Depresija miješa sve moje žive boje dok ne postanem siva, siva, siva. Obično se suviše loše osjećam da bih funkcionisala, ali dok blijedim, i dalje postižem neke male stvari: perem suđe, vodim djecu u školu i smješkam se kad mi se čini da imam razloga za to. Samo, sve je to usiljeno. Umjesto da reagujem, ja glumim (...)

(...) Bila sam na Tišinoj utakmici i jedna djevojka iz protivničkog tima nimalo mi se nije dopadala. Po govoru tijela i kolutanju očima drugih mama na tribinama, shvatila sam da se ne dopada ni njima. Požljivo sam je posmatrala i pokušala da shvatim zašto nas ta djevojka iritira. Promijetila sam da ona hoda uzdignute glave i puna samopouzdanja. Bila je dobra i bila je svjesna toga. Često je išla ka lopti, kao djevojka koja je svjesna svoje snage i talenta. (...) Razmišljala sam o svojim osjećanjima i shvatila: ta mehanička reakcija koju imam na tu djevojku je posljedica načina na koji sam naučena da razmišljam. Uslovljena sam da nemam povjerenja u jake, samouvjerene i vesele djevojke i žene i da ih ne volim. Svi smo mi tako uslovljeni. Istraživanja pokazuju da što je muškarac moćniji, uspješniji i sretniji, njemu ljudi više vjeruju i više im se dopada. Ali što je žena moćnija i sretnija, to je manje ljudi voli i vjeruje joj. (...) Želimo da se dopadamo ljudima. Želimo da nam vjeruju. Zato ublažavamo svoje vrline kako bismo izbjegli da se neko osjeća ugroženim i da nas zbog toga prezire. Ne pominjemo svoja dostignuća. Ne prihvatamo komplimente. Ublažavamo, razvodnjavamo i umanjujemo značaj svog mišljenja. Hodamo skrušeno i neprestano pravimo ustupke. Sklanjamo se s puta. Govorimo “osjećam da” umjesto “znam”. Izvinjavamo se zbog .....svega (...)

Tuzlarije

Gleon Dojl, američka spisateljica i aktivistkinja rođena je 1976. godine. Napisala bestselere "Ratnica ljubavi" i "Nastavi, ratnice". Osnovala je žensku neprofitnu organizaciju Together Rising i skupila preko 22 miliona dolara za žene, porodice i djecu u krizu, pri čemu je najčešča donacija bila 25 dolara. Živi na Floridi sa svojom ženom i troje djece.

Sabina Mešić

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI