Roman "Hronika ptice navijalice", koji je napisao Haruki Murakami, možda je jedan od njegovih romana u kojem ostaje najviše dosljedan svom stilu.
Roman počinje jednostavno. Priča o mladom bračnom paru koji vodi običan život, čiji su dani gotovo isti. Toru Okada ima trideset godina, napustio je posao i dok razmišlja šta dalje, do supruginog povratka s posla šeta, čita, kuha i razmišlja. Nestanak mačke dodatni je razlog izlaska iz kuće Okade, njegova supruga insistira da je traži. Supruga Kumiko dolazi s posla sve kasnije i postepeno se udaljava od supruga.
Murakami polako u priču uvodi jedan po jedan lik, svaki na svoj način zanimljiv, neobičan. Kroz njihove životne priče saznaju se mnoge pojedinosti iz same historije Japana ali i svijeta, kao i o odnosima između raznih nacija, običajima ljudi. U djelima Murakamija uočljivo je poznavanje ljudi, odnosa između njih, posebno muškaraca i žena.
Roman od 600 strana, podijeljen je u tri dijela sa brojnim poglavljima, jedan je od onih, nakon čijeg čitanja je jasno zasto se Murakami smatra najboljim savremenim japanskim piscem.
Dijelovi iz romana:
(...) I dok sam mislio o Japanu, počeo sam se osjećati kao da sam ostavljen na rubu svijeta. Zašto smo morali riskirati naše živote da bismo se borili za ovaj dio zemlje bez ikakve vojne ili industrijske vrijednosti, ovog prostranstva gdje ništa nije živjelo osim rijetke trave i gladnih insekata? Da bih zaštitio rodnu zemlju i ja bih se borio i umro. Ali nije bilo nikakvog smisla žrtvovati sebe i jedni život zbog pustog komada tla iz kojeg nikada neće nići ni zrno nečega (...)
(...) Uvijek je bilo nešto veoma blisko i delikatno među nama, između tebe i mene. Bilo je tako od samog početka. Ali sada je to zauvijek izgubljeno. Ta savršena mreža, to nešto mitsko, uništeno je. Jer sam ga uništila. Ili tačnije, nešto me natjeralo da to uništim. Užasno mi je žao što se to ikad desilo. Niko nije dovoljno sretan da ima takvu šansku kakvu sam ja imala s tobom. Mrzim stvar koja uzrokovala da se sve ovo desi. Nemaš pojma kako to mrzim. Želim da precizno znam šta je to. Ja moram da znam precizno šta je to. Moram da istražim korijen i presudim i kaznim to. (...)
(...) Jednostavno sam obavljao svoje ovozemaljske zadatke koji su mi zadavani, jedan za drugim. Nikada nisam imao ni jednog jedinog pravog prijatelja, nikakvih ljudskih veza sa učenicima s kojima sam radio. Nikada nikoga nisam volio. Više nisam ni znao šta znači nekoga voljeti (...) Kada mi je gospodin Honda rekao na obali rijeke Khalkhe, da neću umrijeti na kontinentu, bio sam presretan. Nije to bilo pitanje vjerovanja ili nevjerovanja, tada sam želio da se za nešto uhvatim, bilo šta. Gospodin Honda je to vjerovatno znao i rekao mi to što je rekao kako bi me utješio. Ali za mene nije bilo radosti. Poslije povratka u Japan živio sam kao prazna školjka. (...)
Huraki Murakami, rođen je u Kyotu 1949. godine, a sada živi u blizini Tokija. Autor je mnogih romana i kratkih priča. Njegova djela prevedena su na više od 40 jezika, dobitnik je brojnih priznanja.
Sabina Mešić
