Nakon prognoza da svijetu uskoro prijeti nestašica litija, ova ruda postala je izuzetno interesantna jer je ključna komponenta baterija za mobilne telefone, prijenosne računare i električne automobile. Navodna procijenjena vrijednost nalazišta u BiH je 10 milijardi dolara. Ipak, ovaj projekt podijelio je javnost.
Je li riječ o prodaji i pustošenju prirodnih bogatstava ili razvojnoj šansi?
Protesti građana susjedne Srbije protiv RIO Tinta osujetili su planove da u slivu rijeke Jadar bude otvoren rudnik litija. Samo jednu godinu kasnije, javnost potresa „Projekt Lopare" i tvrdnje da je ovo majevičko područje bogato nalazištima litija. Ispostavit će se da se postojanje litija u Loparama ispituje od 2010. godine.
„Nešto je istraživao RIO Tinto posljednjih dvadesetak godina, ali o tome niko ne zna ni šta je istraživao, ni koji su rezultati. Pni su se povukli, nešto su prodali švicarskoj firmi“, kaže Neđo Đurić, direktor Tehničkog instituta iz Bijeljine.
Švicarska kompanija „ArCore AG“ tvrdi da na ovom području postoje velike količine litija. Za potrebe istraživanja osnovana je kćerka firma „ArCore ulaganja“ sa sjedištem u Laktašima. Za izdavanje dozvola za istraživanja i koncesije nadležno je resorno entitetsko ministarstvo koje smatra da je „svaki istraživački projekat koristan“.
„Svaki je koristan i treba podsticati na što veći obim istraživanja. Poslije toga slijedi faza analize određenih rezultata koji se istraživanjem dobiju i prave se procjene te donose odluke hoće li se odvijati rudarska proizvodnja ili neka prerada nakon što se eventualno dođe do određenih sirovina“, objašnjava ministar energetike i rudarstva RS-a Petar Đokić (SP).
Time se ova rubna i jedna od najnerazvijenijih općina našla na prekretnici. Mještani su u panici, pred kameru nisu željeli. U neformalnom razgovoru rekli su nam samo da se plaše da će biti iseljeni sa svojih vjekovnih ognjišta i da o ovoj temi malo znaju.
“S jedne strane to nije dobro, zato što je izostavljeno učešće javnosti u donošenju odluka, a što su po Arhuskoj konvenciji bili dužni da provedu - javnu raspravu o potrebi ekoloških istraživanja“, ističe Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica Ekološkog udruženja Eko-put Bijeljina.
Đurić dodaje kako treba istraživati na terenu, ali pitanje je hoće li biti eksploatacija ili ne: „Čisto sumnjamo da svi oni žele da eksploatišu, više istražuju, prikupljaju podatke i onda ih nose po raznim berzama i prodaju te podatke“.
Znači li to da bi rezultati istraživanja, prije nego domaćoj javnosti, mogli biti poznati stranim berzama, što je prvi korak pred eksploataciju? Zapadnim ekonomijama, navode ekološka udruženja, potrebna su naša prirodna bogatstva, a na našim vlastima je odluka hoće li ih prodati? Pitanje znači li potencijalno otvaranje rudnika iseljavanje i pustošenje ovih krajeva ili novu razvojnu šansu - podijelilo je javnost.
„Imamo jednu pojavu suprotstavljanja svemu što se želi uraditi - i to iz različitih razloga: ekologije, zdravlja, prirode... S druge strane imamo jednu opću krizu čovječanstva: krizu rasta, razvoja, nemamo više moderne tehnološke projekte razvoja“, navodi Drago Vuković, sociolog i predsjednik Instituta za društvena istraživanja.
Razvoj i nova radna mjesta ovom nerazvijenom majevičkom kraju i te kako su potrebna, a s druge strane, ekolozi su zabrinuti zbog mogućih negativnih utjecaja na zdravlje i okolinu.
„Litij je nemoguće vaditi bez upotrebe kiseline jer se nalazi unutar stijena i rudnog materijala. Bez obzira na koji način oni vade rudni materijal iz dubine zemlje - putem frakiranja, iskopavanja ili treći način - oni moraju upotrebljavati kiselinu“, upozorava Jagodić-Vujić.
Direktor kompanije ArCore Vladimir Rudić negira bilo kakve optužbe da će doći do zagađenja vode, zraka i zemljišta i da će to na bilo kakav negativan način utjecati na život u Loparama – i poručuje: „Nama će, ljudi, trebati radnika“.
Jagodić-Vujić slaže se da će biti radnih mjesta - ali da će za građane biti rezervisana najniže plaćena radna mjesta: „Neka se ljudi ne zanose nekim abnormalnim zaradama“.
Prema tvrdnjama kompanije ArCore, očekuje se otvaranje do 1.000 lokalnih radnih mjesta, ekonomski rast lokalne zajednice i ekonomska revitalizacija cijele regije. Prema Zakonu o koncesijama RS-a, za korištenje mineralnog resursa za metalične mineralne sirovine propisana je koncesiona naknada u iznosu od pet posto prihoda iz obavljanja koncesione djelatnosti, na godišnjem nivou.
„Jednokratna koncesiona naknada će u budžet RS-a, po našim prognozama, donijeti nešto više od 5 miliona KM, a ona iznosi 0,5 posto od ukupnih kapitalnih ulaganja. Kada je u pitanju koncesiona naknada za korištenje mineralne sirovine, ona će iznositi 5% od ukupnih prihoda ostvarenih na godišnjem nivou od koncesione djelatnosti. Kada to pretvorimo u brojeve, pričamo o 20 do 40 miliona KM godišnje“, precizira Rudić.
Đurić kaže kako lokalna zajednica ima najmanje od toga - više svi drugi odnesu: „Lokalnoj zajednici ostaju prazni prostori, opustošeni, iseljeno stanovništvo. Ja ne očekujem da će se to desiti na ovim prostorima i to bi trebao biti veliki razlog da se odluči da se eksploatiše litij.
Jagodić-Vujić podsjeća kako je EU proglasila litij za kritični resursi i Njemačka ima njegova bogata nalazišta - samo što ne vidi kako oni ne nađu interes da ga kopaju na svojoj teritoriji.
Iz Općine Lopare nije bilo odgovora. Ranije je najavljeno da će se o ovom građani izjašnjavati na referendumu. Ekolozi podsjećaju da se pitanje rudarenja litija ne tiče samo Lopara nego i susjednih Tuzle, Teočaka, Ugljevika, Bijeljine. U tom slučaju, navode, referendum bi se morao provesti i u ovim lokalnim zajednicama. Hoće li sve na kraju platiti građani?
