Foto: Ajdin Cocalić
Dan nakon što je u Sarajevu Anel B. ubio svoju nevjenčanu suprugu Emiru M. javnost je šokirana i postavlja pitanje ima li kraja brutalnom nasilju nad ženama u Bosni i Hercegovini.
Znamo ko je ubica, ali ko je zakazao u sistemu, preuzima li iko odgovornost u lancu sistema zaštite, zašto se ne radi više na prevenciji ovakvih brutalnih zločina..., samo su neka od pitanja na koja nadležne institucije od policije, tužilaštava, suda, centara za socijalni rad ne daju odgovore...
- Kada smo sinoć na portalima vidjeli informaciju o još jednom ubistvu žene, ovaj put u Sarajevu, ostali smo zatečeni. Je li naša borba za zaštitu žena i njihovih prava uzaludna? Nakon brutalnog ubistva u Gradačcu, svi su bili jedinstveni da se spriječi eskalacija nasilja.
Nevladine organizacije iz sektora zaštite ljudskih prava održali su brojne sastanke sa federalnim parlamentarcima i obećano nam je da će na dnevni red sjednice Parlamenta Federacije BiH hitno doći izmjene krivičnog zakona. Nažalost, još ništa se ne dešava,vidimo da ni na sjednici 28. novembra neće biti na dnevnom redu. Šta onda reći nego da se tako šalje poruka nasilnicima da nastave svoj zločinački put - kaže za Faktor razočarana i ogorčena Meliha Sendić, predsjednica Centra ženskih prava iz Zenice.
Smatra da protesti održani nakon brutalnog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu u augustu nisu donijeli efekat.
- Imamo situaciju da se ne pooštrava kaznena politika, a imamo situaciju da proteste organizuju političari. Njihovo nije da marširaju s nama, već da promptno donose konkretne odluke koje će imati pozitivan utjecaj kada je prevencija nasilja u pitanju - ističe Sendić.
Ona posebno naglašava trend kako niko nikada nije odgovoran u cijelom lanci sistema zaštite.
- Mi u opisu našeg djelovanja između ostalog radimo i monitoring sudstva i poražavajuće je da niko nikada nije odgovoran. Zar je moguće da niko od nadležnih nije napravio propust, svjesno ili nesvjesno. Niko nikada nije odgovoran, a nama se zločini ponavljaju. Kako je to moguće, ima li tu logike - pita se Sendić.
Ima poruku za sve žene koje suočene s nasiljem u porodici.
- Naravno, osnovno je da svaki vid nasilja prijave policiju. Loogično je da žene žrtve žele izaći iz nasilnih zajednica, ali ih savjetujemo da u saradnji sa nadležnim službama, kao i nevladinim organizacijama, kao što je Centar ženskih prava, naprave sigurnosni plan kako to učiniti. Kako omogućiti da otac nasilnik viđa dijete, pod kakvim uvjetima – smatra Sendić.
U razgovoru sa pravnim stručnjacima rečeno nam je kako su pojave nasilja u porodici svaki slučaj za sebe.
- Imamo slučajeve kada se zbog nekog vida nasilja privede muškarac, i ispostavi se da dolazak u policiju za njega djeluje preventivno. Policija može postupati samo po prijavama, i zato se svi slučajevi moraju prijavljivati.
Nažalost, imamo slučajeve kada je situacija činjenično čista, ali žena žrtva, koju zakonodavac tretira kao privilegovanog svjedoka, na kraju odustaje od svjedočenja. Nasilnik biva oslobođen, a nerijetko se onda ponavljaju krivična djela, i nažalost u konačnici ubistva - objasnili su nam.
