"Ozbiljan narod ne zaboravlja. Pamti za sva vremena. Kroz vjekovno pamćenje gradi svoju budućnost, bira nove puteve i ne ponavlja greške".
Prođe sedam godina od prve javno napisane i izgovorene riječi o zaboravljenim herojima zrakoplovcima i zrakoplovstvu Armije Republike Bosne i Hercegovine koje je zajedno sa kopnenim dijelom Armije stalo u odbranu domovine. Od tada pa sve do danas traje borba, i to uglavnom sa onim od kojih se razumijevanje i podrška očekuje.
A takva borba uvijek je bila najteža.
I taman kad se činilo da je sve gotovo, od tog trenutka prođe godina dana iščekivanja i lažne nade.
Na pragu je 15. mart kada se prošle godine činilo da je sve gotovo, kada je Skupština TK jednoglasno usvojila inicijativu Udruženja zrakoplovaca - Zračni most da se 7. maj, datum naše najveće zrakoplovne tragedije koja se desila 1995. godine u letu za Žepu, uvrsti u Zakon o značajnim datumima, događajima i ličnostima na području TK i da se obilježava kao "Dan zračnog mosta".
Taj je datum, pored sjećanja na tragediju u kojoj su živote izgubili članovi helikopterske posade i devet putnika, trebao biti i prvo zakonsko priznanje postojanja, uloge i doprinosa zrakoplovstva i zrakoplovaca Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Usvojena inicijativa je odmah, već sutradan pala u zaborav, i ostala tako samo mrtvo slovo na papiru.
Čak je propala i zamisao da utemeljenje Dana zračnog mosta u Skupštini TK bude svojevrsni urnek za Skupštine drugih kantona.
Nažalost, shvatanje važnosti svakog doprinosa za državu, pa tako i doprinosa zrakoplovstva, nije uzeto za ozbiljno počevši od grada Tuzla, Vlade TK, pa do Skupštine TK.
A samo jedan datum se traži da uđe u zakon.
Traži se iz razloga da ne padne u zaborav bosanski zračni most kojim su bile povezivane enklave Srebrenica, Žepa, Goražde i Bihać sa slobodnom teritorijom. Traži se da ne padne u zaborav doprinos zrakoplovstva u pružanju podrške svima, od običnih građana, civilnih institucija, uključujući i Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, pa do korpusa i Generalštaba Armije Republike Bosne i Hercegovine. Helikopterska zračna podrška ponekada je bila ključna za osiguravanje kontinuiteta funkcionisanja kako vojnog tako i civilnog vrha države.
Traži se da ne padnu u zaborav zrakoplovne, ali i druge žrtve koje su bile dio zračnog mosta.
Tim datumom bila bi popunjena jedna velika praznina u historijskom mozaiku Bosne i Hercegovine.
Tim datumom bi se priznao i doprinos još uvijek živih zrakoplovaca u odbrani ove države. Neke je nažalost smrt preduhitrila i oni to priznanje nikada neće dočekati.
Tim datumom bi u konačnici bilo priznato i samo postojanje zrakoplovstva Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Ali, ništa od navedenog nije bio dovoljno dobar razlog da zrakoplovstvo i zrakoplovci dobiju makar taj jedan datum u zakonu. Koji je motiv i razlog za opstrukciju, to bi svako ponaosob trebao dati odgovor.
Prvo bi poslanici Skupštine TK na čelu sa predsjednikom Skupštine gospodinom Žarkom Vujovićem trebali odgovoriti zašto je jednoglasno usvojena inicijativa Udruženja zrakoplovaca - Zračni most bačena u korpu za smeće.
Zatim bi ministrica za boračka pitanja gospođa Senada Dizdarević i predsjednik Vlade TK gospodin Irfan Halilagić trebali odgovoriti zašto su uporno ignorisali zahtjeve za sastanak sa Udruženjem zrakoplovaca - Zračni most i zašto usvojena inicijativa nije dobila svoj epilog u zakonu kao usvojeni Dan zračnog mosta.
I na kraju grad Tuzla, odnosno gradonačelnik Zijad Lugavić trebao bi dati odgovor na pitanje zašto se na spomeniku na Banji ne nalazi i ploča Vazduhoplovne grupe Tuzla, kasnije 1. vazduhoplovne brigade, također tuzlanske jedinice u periodu 1992.-1995. Jedne i jedine jedinice sa zrakoplovnim prefiksom. Ovim činom ignorisana je važna historijska činjenica, činjenica da je Tuzla bila nukleus stvaranja i razvoja bosansko-hercegovačkog vojnog zrakoplovstva. Tuzla je to mjesto u historiji zaslužila.
A samo nekoliko dana ranije, 1. marta ove godine obilježavajući Dan nezavisnosti, toliko se domoljublja, floskula i patriotizma moglo čuti u riječima, a u praksi nažalost svjedočimo sramnom ignorisanju historijske činjenice i istine, činjenice postojanja zrakoplovstva kao integralnog dijela Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Svi bi morali znati da je svaka revizija historije, bila ona namjerna ili ne, zločin prema državi i njenim sudionicima.
I na kraju, možda i najbolniji dio naše stvarnosti. Ova nepravda prema zrakoplovstvu, samim time i prema dijelu historije ove države proći će potpuno neprimjećeno kao i mnoge druge nepravde do sada.
Proći će prvo neprimjećeno kod onih koji nepravdu učiniše, jer znaju oni zašto to rade.
Proći će zatim neprimjećeno i kod onih koji historiju prisvojiše samo za sebe, jer taj dio historije je danas jako isplativ, kako finansijski tako i politički pa zašto to "dijeliti" s nekim.
Na kraju proći će neprimjećeno i kod samih zrakoplovaca, jer navikli su se već u ovih zadnjih trideset godina na nepravdu da ih nema. Da ih nema u zakonu, spomenicima, muzejima, knjigama, javnim događajima, jer nekako su to oni već odavno prihvatili.
I sve dok budemo gledali samo interese stranaka ili pojedinaca, svjedočićemo tihom propadanju i nestajanju države.
I tako ćemo na kraju sami uništiti ono za čiju odbranu i u čije ime mnogi svoje živote dadoše, među njima i oni koji su se zrakoplovcima zvali.
Nekom će ovo zvučati možda i nevažnim u moru drugih problema koji nas danas opterećuju. No, kada je prošlost u pitanju nema nevažnih pitanja u ovoj državi jer sve se kao bumerang vraća jednog dana. Zato, mi pravo na zaborav nemamo.
Izudin Maleškić, predsjednik Udruženja zrakoplovaca - Zračni most
