Prije nekoliko sedmica postavio sam zastupničko pitanje u vezi projekta izgradnje brze ceste Tuzla-Sarajevo. Napominjem da smo prošle godine amandmanski omogućili 4,5 miliona KM federalnih sredstava za ovu namjenu. Odgovor Autocesta FBiH koji je stigao prije par dana je bio vrlo jasan - od toga nema ništa i sredstva će se koristiti u druge svrhe. Pritom su se pozvali na Transportnu strategiju FBiH za period 2015.- 2030. godine. Ako se pogleda ova strategija koja važi do 2030. godine, onda je jasno da Tuzlanski kanton i u strateškim dokumentima ostaje putno blokiran.
Istina, u okviru date strategije spominju se dva projekta - autocesta A2 Orašje - Tuzla i autocesta A3 Tuzla - Žepče.
Interesantno, samo kod ova dva projekta na listi projekata Autocesta FBiH nema planiranog datuma početka, kao ni datuma završetka istih. Od brzih cesta u Tuzlanskom kantonu, ili pak modernizacija magistralnih cesta do nivoa brzih, nema ništa - barem do 2030. godine - ali samo na nivou plana, ne izgradnje.
Zašto se Tuzla i Tuzlanski kanton ignorišu?
Prije svega hajde da razbijemo naše standardne tuzlanske mitove - da nam neko neće da obezbjedi sredstva za puteve jer nas mrzi - nas, naš način života, naš dokazani multikulturalizam i antifašizam itd. itd. itd. To su priče za malu djecu i tako ne funkcioniše federalna politika. Uostalom, evo sada gotovo godinu dana federalnu priču pišu oni koji se kunu u te ideje i najviše glasova dobiju upravo u Tuzli. Tako je bilo i u mandatu prije deset godina. Međutim, ništa se nije promjenilo. Da, dobili smo 2,5 miliona KM za eksproprijaciju (eksproprijaciju napominjem, ne gradnju) u vezi "Južne saobraćajnice" u Tuzli (Ši selo-Slavinovići) i naravno, gotovo 13 miliona KM za projektovanje i eksproprijaciju (opet, ne gradnju) autoceste Orašje-Tuzla, dionica Maoča - Tuzla.
Za ukupnu dionicu ove autoceste treba 743 KM shodno Transportnoj strategiji koju sam ranije naveo. Mic po mic. Tu je još par desetina, stotina hiljada KM, koji milion, a što svake godine i dobijemo za Tuzlanski kanton za održavanje cesta. Svake godine se sa federalnog nivoa prebaci par desetina miliona KM za naš kanton (napominjem da je ovogodišnji Budžet FBiH gotovo 7,5 milijardi KM). Nadam se da barem za takve stvari ne moramo lobirati, već se podrazumijevaju. U isto vrijeme Vlada FBiH prihvata zaduženje FBiH do 430 miliona KM za izgradnju dvije petlje autoceste Mostar sjever i Mostar jug, te izgradnju dionice autoceste u dužini od 15 kilometara između ove dvije petlje. To nam je stiglo u federalni parlament i ovaj mjesec treba da glasamo o navedenom. Takvi iznosi znače gradnju. Tuzla kikiriki, ostali izgrađene puteve. Dakle, nije razlog mržnja. Toga u politici nema, ili je svedena na minimum.
Nije razlog ni politička stranka za koju glasamo ili ne glasamo. Tuzlu vodi jedna politička opcija, Tuzlanski kanton druga, a FBiH ona prva iz Tuzle. Prije koju godinu je Tuzlanski kanton vodila ona prva iz Tuzle, a FBiH ona sada iz kantona. I tako godinama ukrug, ali puteva nema. Čak je i ona famozna treća traka koja na zadovoljstvo svih nas nakratko uskrsne preko Karaule izgrađena na području Zeničko-dobojskog kantona tj. na području Olova. Kao da će neko navući prokletstvo ako krene graditi puteve na području Tuzlanskog kantona.
Razbijmo i iluziju o tome da se vodi računa o saobraćajnoj struci tj. nekakvom objektivnom rješenju u smislu da se prave optimalni putni pravci. U Bosni i Hercegovini gdje nečija njiva određuje gdje će ili neće biti dionica autoceste, to definitivno nije tačno. Međutim, posebno nije tačno jer se uglavnom ove rute i dinamika investiranja prave politički. Analize, studije i drugi strateški dokumenti poput ranije spomenute Transportne strategije su tu samo kako bi potvrdili ono oko čega se politika već ranije dogovorila.
U politici uglavnom prevladavaju interesi i drugi banalni ljudski motivi. Koji su putni interesi na području FBiH? Uglavnom oni koji se vežu za dva kantona, Kanton Sarajevo i Hercegovačko-neretvanski kanton, te povezivanje ta dva kantona sa EU. Ova dva kantona su centri federalnog turizma, o čemu sam nedavno pisao, ali i izuzetna koncentracija političke moći. Lideri svih političkih stranaka koji čine postojeću federalnu vlast dolaze upravo sa područja ta dva kantona. Sumnjam da ovi lideri mrze tuzlanski način života, antifašističku borbu i multikulturalizam.
Ne, oni jednostavno ne vide Tuzlu i Tuzlanski kanton. Niti mogu osjetiti rupu na Južnoj magistrali, gužvu u Živinicama i Gračanici, arhaične puteve u Lukavcu, ili pak nezgodnu krivinu na području Kladnja. Vide i osjete samo ono što se oko njih dešava tj. gdje se kreću - Sarajevo do mora preko Mostara i prema Europi preko Zenice, Doboja i Svilaja. Eventualno nekada može da prođe Goražde jer je Drina lijepa ili pak Krajina jer je Una možda i ljepša. Da li ih možemo posebno kriviti? Da, i ne - ne želim da na taj način bude shvaćen ovaj tekst, jer mi nije namjera da se bavim tuzlanskim populizmom oko toga ko je kriv, a ko ne, a koji već decenijama ne donosi rezultate. Konstruktivnije je prebaciti krivicu na nas - imamo oko 20 zastupnika sa područja Tuzlanskog kantona (od 98 ukupno) u Zastupničkom domu federalnog parlamenta.
Imamo i tuzlanske ministre u Vladi FBiH. Tu su svakako i delegati u Domu narodu, te državni zastupnici i zamjenici ministara. Svi mi redovno putujemo za Sarajevo, i svi poznajemo naš kraj i probleme puteva. Šta radimo po tom pitanju? Osim konstantnog pritiska, medijskog alarmiranja (kako se može shvatiti i ovaj tekst), zastupničkih pitanja, inicijativa, pa čak i amandmana koji nekad prođu i slično, nažalost, ništa vidljivo građanima Tuzle i Tuzlanskog kantona. Tuzlanski političari se slikaju pored maketa, najava, nakon eksproprijacije, dok neki drugi političari otvaraju put, hodaju i voze po pravom asfaltu, ne virtuelnom. Zbog toga moramo promjeniti ovu političku paradigmu.
Da li imamo argumente na našoj strani?
Apsolutno da. Prije svega, Tuzlanski kanton pored Kantona Sarajevo predstavlja centar ekonomske aktivnosti u FBiH. Upravo je sjedište najveće bosanskohercegovačke kompanije po prihodu, profitu i broju zaposlenih u Tuzlanskom kantonu. Stvari su još jasnije ako se prate neki drugi indikatori. Tako se u nedavnoj Informaciji Vlade TK navodi: na području Tuzlanskog kantona u 2023. godini ukupno je registrovano 149.965 vozila, što je oko 20,26% ili više od jedne petine od ukupnog broja registrovanih vozila u Federaciji Bosne i Hercegovine, a oko 12,15% u odnosu na ukupan broj registrovanih vozila u Bosni i Hercegovini. Tuzlanski kanton je drugi u FBiH, nakon Kantona Sarajevo, po uplati javnih prihoda, shodno podacima Porezne uprave FBiH. Naravno da je i za PDV i druge indirektne poreze slična situacija, međutim, zbog drugačije metodologije obračuna, nemamo jasne podatke. Slično je i po zaposlenosti.
104.490 radnika je prijavljeno u Tuzlanskom kantonu - na drugom mjestu po ovom broju nakon Kantona Sarajevo u FBiH. Tuzlanski kanton je i lider po pitanju izvoza. Zajedno sa Kantonom Sarajevo i Zeničko-dobojskim kantonom, to je oko 60% izvoza FBiH. Svi ovi nabrojani podaci ne samo da govore o tome koliko Tuzlanski kanton doprinosi, već i o tome koje su realne potrebe ovog kantona. Za prihode, profite, zaposlenost, kompanije, registrovane automobile i izvoz, potrebno je imati puteve. U tom smislu, da bi se riješio problem saobraćajne blokade potrebno je poduzeti hitne aktivnosti na realizaciji strateških projekata za Tuzlanski kanton u oblasti cestovne infrastrukture, a to su izgradnja autoceste Orašje - Tuzla kao dijela autoceste Sarajevo - Beograd, izgradnja autoceste Tuzla - Žepče kao dijela autoceste Sarajevo - Beograd, izgradnja brze ceste Kalesija - Tuzla - Doboj, te modernizacija magistralne ceste M-18, Tuzla – Sarajevo, sa strateškim ciljem da postane brza cesta. Između ostalog.
Kako riješiti ovo pitanje?
Da se ne zamaramo uzrocima, mada su zaista bitni kako bi napustili isprazne narative o tome da nas neko mrzi, kažnjava, da ne voli naš način života, da je to stvar političkih preferencija itd., hajde da budemo konkretni - šta su rješenja? Ekonomski precizno nudim nekoliko:
(1) Potrebno je pokrenuti inicijativu "Putna deblokada Tuzlanskog kantona". Ova inicijativa mora imati nosioce (privrednike, političare, predstavnike akademske zajednice, medijske djelatnike itd.) i događaje (konferencije, okrugle stolove, stručne/naučne skupove i slično) koji će je voditi i održavati na dugi rok. Sve to uz pisani trag. Znam da postoji naš prirodni skepticizam po pitanju inicijative, ali sjetimo se Tuzlanske inicijative iz 2014. godine koja je eventualno rezultirala izmjenom Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH 2022. godine (ispravkom pondera i pratećih fiskalnih nepravdi). Valja biti uporan.
(2) Ova inicijativa mora imati "glavu i rep". Inicijativa mora imati konkretan sadržaj i to u vidu prijedloga projekata koji treba da se rade kako bi se putno deblokirao naš grad i kanton, uz akcioni plan sa jasnim rokovima i procijenjenim iznosima finansijskih sredstava. Još bitnije, možda i najbitnije od svega, ovi projekti treba da budu maksimalno razrađeni. Ovaj zadatak treba da preuzme Ministarstvo trgovine, turizma i saobraćaja TK, zajedno sa svim nadležnim gradskim/opštinskim službama u kantonu. Neka se i javna poduzeća/institucije uključe. Trebamo konkretne dokumente za svaki od projekata.
(3) Kada imamo inicijativu i prateću dokumentaciju, onda trebamo stvoriti politički konsenzus. Ovo znači da se potpišu, obavežu i po ovom pitanju politički ujedine svi: premijer Tuzlanskog kantona, načelnici, gradonačelnici, kantonalni, federalni i državni zastupnici/delegati, i federalni ministri koji dolaze sa područja našeg kantona, uključujući i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji je iz Tuzle. Svako pojedinačno od nabrojanih je bitan i izostanak samo jednog može značiti krah čitave inicijative. Kako se ovo ne bi desilo, moramo staviti političke sujete, vlastite egotripove, teme oko kojih se ne slažemo na jednu stranu, a konkretan interes građana Tuzle i Tuzlanskog kantona na drugu.
(4) Na bazi političkog konsenzusa, slijedi političko djelovanje - zajedničke parlamentarne inicijative, tematska sjednica u federalnom parlamentu, izmjene strateških dokumenata, pritisak na federalna ministarstva i institucije, izmjene zakona i slično. Sve ovo treba raditi koordinirano i na bazi prethodno utvrđenog hodograma/akcionog plana, a uz principe koji podrazumijevaju da nema kratkoročnih populizama, već samo dugoročna orijentacija na rezultate. Kantonalna/regionalna inicijativa treba da se poštuje i tu ne smije biti izdaja principa, političke trgovine i slično.
(5) Nakon ovih koraka, slijedi medijska/akademska/javna popularizacija inicijative. Ovo se mora raditi kontinuirano, bez prestanka. Koristiti svaki mogući medij kako bi se ispričala tuzlanska priča i kako bi ostali građani FBiH razumijeli o kakvoj je nepravdi riječ. Akademska zajednica treba da ponudi konkretne analize, studije, brojeve i druge analitičke dokumente, sa naglaskom na to koliko Tuzlanski kanton doprinosi FBiH, a šta dobiva zauzvrat. Mediji moraju ponavljati ove teme - kako domaći, tuzlanski, tako i nacionalni, regionalni. Uz sve to, zašto ne i snimiti neki dokumentarni film, Instagram i TikTok kratki video, i sve ostalo što može bolje predstaviti naše poruke.
Na kraju napominjem da sam početkom 2023. godine uputio prijedlog Zaključka u vezi putne deblokade Tuzlanskog kantona u federalni parlament. Isti je usvojen. Zaključak nije obavezujući, ali je dobar temelj. Sada je do nas. Ako bi uradili sve gore opisano, onda sam ubijeđen da bi uspjeli - barem da skinemo ovu kletvu sa Tuzlanskog kantona i da se krene sa izgradnjom prvog kilometra nove ceste, brze ceste i/ili autoceste. Vrijeme prolazi, mi se vrtimo u krug. Moramo djelovati odmah i zbog toga pozivam sve da se dobronamjerno priključe ovoj inicijativi i da svi budu predvodnici iste.
Admir Čavalić, zastupnik u federalnom parlamentu sa područja grada Tuzla
