Neki ljudi po svojim ambicijama, načinu razmišljenja, rođeni su prije svog vremena. Njihov put je težak, često su neshvaćeni, naporni za porodicu i okolinu. Nakon nekog vremena se spozna koliko su bili posebni, veliki, šteta što često za života nisu doživjeli priznanje za svoj rad.
Takvih imena je puno u naučnom i umjetničkom svijetu ali ima i običnih ljudi koji je teško ukalupiti u društveno prihvatljive norme tako da ili su pomalo mimosvijeta ili žive kako drugi misle da treba, ali teško da, sputavajući sebe, mogu biti sretni.
Roman “Lekcije iz hemije” govori o ženi, Amerikanki, naučnici, samohranoj majci, koja se bori za svoje mjesto u društvu. Šezdesete su godine prošlog vijeka, kada je položaj žena bio daleko lošiji, kada je bila vrlo izražena neravanopravnost između žena i muškaraca. Jedna života priča, koja govori koliko je nekima život komplikovaniji zbog potencijala, želje da su više od supruge, majke, domaćice. Ljudi su često takvi, da na svoj način, komentarima, zlim jezicima, otežavaju život onima koji žele više ili drugačije. Kao da ih kažnjavaju jer su se, u ovom slučaju, usudile biti drugačije.
Dijelovi iz romana:
(...)
“Dobro pogledajte ovaj paradajz”, rekla je žena sa ekrana koja mu je bila odnekud poznata. Olovka joj je virila iza glave. “Možda mislite da nemate ništa zajedničko, ali imate, DNK. Čak do šezdeset procenata. Sad se okrenite i pogledajte osobu do sebe. Izgleda li poznato? Možda. S njom imate još više zajedničkog – 99,9 % odsto svoje DNK – kao i sa svim ostalim ljudima na svijetu. Spustila je paradajz i podigla fotografiju Roze Parks. “Stoga podržavam naše vođe pokreta za građanska prava, uključujući veoma hrabru Rozu Parks. Diskriminacija zbog boje kože je ne samo naučno besmislena već i znak velikog neznanja.”
Bonnie Jean Garmus (1957) rođena je u Sijetlu. Diplomirala je kreativno pisanje i estetiku na UC Santa Cruz. Živjela je u Švicarskoj i Kolumbiji, a trenutno živi u Velikoj Britaniji.
S.M.
