Pitanje koje se postavlja je kako spriječiti negativan uticaj evidentnih klimatskih promjena na proizvodnju hrane. Smanjuje se proizvodnja hrane što na primjeru voća, krušaka i jabuka, pad proizvodnje je između 20 i 30 posto. Traže se alternativna rješenja kako povećati poljoprivrednu proizvodnju, kako imati proizvod koji će imati dodatnu virijednost i istovremeno imati negativan uticaj na okoliš, istaknuto je na stručnom predavanju Popljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu tokom drugog dana 51. Sajma šljive u Gradačcu.
O komparativnoj prednosti korištenja autohtonog voća u proizvodnji hrane sa dodatnom vrijednošću govorila je prof. dr. Asima Akagić koji je vršila istraživanje sa prof. dr. Nerminom Spaho i kolegama iz Norveške, Slovenije i Hrvatske. Profesorica Akagić ističe da određene autohtone sorte imaju komperativnu prednost u odnosu na komercijalne sorte i po svom hemijskom sastavu ali i po senzornim osobinama.
- Mi već niz godina radimo na očuvanju ovog našeg vrijednog genofonda voća autohtonih sorti jabuke i kruške gdje smo analizirali preko 50 sorti iz naših kolekcionih zasada u Špionici kod Srebrenika i u Goraždu. Pored naučnika iz Bosne i Hercegovine istraživanje su radili i njihove kolege iz Hrvatske, Slovenije i Norveške. I ono što je interesantno generalno je da autohtone sorte ovih voćaka predstavljaju vrijedan material za očuvanje biodivreziteta. Evidentno je narušavanje biodiverziteta jer se favoziviraju kultivari koji su široko adaptivni i koji zahtijevaju velike količine sredstava za zaštitu, sredstava za ishranu, a manje bogatog nutritivnog sastava, manje izraženih senzornih karakteristika. Dok su, upravo, tradicionaleni kultivari ovih voćaka adaptibilni na okolišne uslove uzgoja, na klimatske zemljišne uslove, tolerantni na bolesti štetočine, te je potrebno manje zaštitnih sredstava. A s druge strane, što je jako važno, senzorno su prihvatljiviji za potrošače, rekla je profesorica Akagić.
Kako je istaknuto, korištenje autohtonog voća u proizvodnji hrane i pića ima nekoliko ključnih prednosti i važnosti: unikatni okusi i mirisi proizvoda, kvalitet i nutritivna vrijednost, podrška lokalnoj poljoprivredi, očuvanje biološke raznolikosti, održivost i ekološki aspekti.
Zbog toga, korištenje autohtonih sorata voća u proizvodnji voćnih proizvoda postaje dobar osnov za diferencijaciju proizvoda na tržištu. Ovo je posebno relevantno u kontekstu Bosne i Hercegovine, gdje postoji bogata bioraznolikost voća koja može biti ključna za razvoj visokokvalitetnih proizvoda poput sokova, džemova, voćnih rakija i drugih proizvoda.
Korištenje autohtonog voća u proizvodnji voćnih prerađevina, podržava i održivi razvoj poljoprivrede i čuva prirodne resurse. To može biti ključno za stvaranje visokokvalitetnih proizvoda koji odražavaju lokalnu kulturu i tradiciju.
Služba za informisanje “Sajam šljive”
