Sinoć je u našoj Biblioteci održana promocija knjige “Priče o Bosni“, Amele Džinić Isanović. O knjizi su govorile Maksida Hadžihasanović, profesorica bosanskog jezika i književnosti i Sanja Dukić, direktorica Narodne i univerzitetske biblioteke „Derviš Sušić“ Tuzla.
U programu su također učestvovali učenici OŠ „Novi Grad“ Tuzla koji su za književnicu priredili iznenađenje, pjevali su i recitovali poeziju posvećenu Bosni i Hercegovini, a takođe su izveli igrokaz i izradili krunu za autoricu ove knjige, kao zahvalu što kontinuirano radi na promociji i očuvanju maternjeg jezika.
O svojoj knjizi Amela Isanović kaže da to nije samo zbirka priča, to je most koji povezuje generacije, alat koji jača vezi između prošlosti i sadašnjosti, i svjetionik koji osvjetljava put prema budućnosti.
Ovaj put nije popločan samo datumima i događajima, već put začinjen čarolijom, put utkan od sova, nadanja. U našem užurbanom svijetu, gdje često zaboravljamo na vrijednost jednostavnog razgovora, ovaj zapis služi kao podsjetnik na važnost pričanja, čitanja i učenja. On nas podsjeća da knjiga nije samo predmet koji držimo u rukama; ona je karta za pustolovno putovanje, ključ koji otvara umove i srca, te spona koja nas sve povezuje. Kroz ove priče, djed prenosi znanje svojim unucima, čineći ih svjedocima veličanstvenih trenutaka bosanske prošlosti, kazala je autorica Džinić Isanović.
Amela Isanović, rođena je 1973. godine u Zvorniku i jedno je od najstarije djece koje šeta ovom planetom. Ona voli da se igra, čita i druži. Od 1991. godine radi u školi i trudi se da ono dijete koje živi u svakom čovjeku, pa i u njoj, živi slobodno, da ga pušta da mašta i da bude kreativno. Amela ima hiljade djece koje zove svojom. Ima Azura i Azru, ali i stotine onih koji već decenijama odrastaju u njenom srcu. Svake godine to srce je sve veće i veće jer se u njega useljavaju nova djeca s kojom Amela radi ili se sreće na radionicama i projektima.
Amela se trudi i bori da svako dijete ima pravo na svoj maternji jezik, da raste okruženo ljepotom i dobrotom, trudi se da pomogne odraslima da se i oni što duže igraju, rastu i uče od djece. Zato pravi lutke, piše priče i predstave za djecu a napisala je i nekoliko knjiga, neke od njih su: Lutka moga djetinjstva, Lutka u nastavi, Učimo, ma ne igramo se, Pamti stope.
Iako živi u Geteborgu, u Švedskoj, gdje predaje bosanski jezik, ona rado putuje širom svijeta da bi se srela sa novim malim drugarima. Eno je, baš sad smišlja nove lutke, nove priče i za velike i za male.
