Sjećanje na mr sc. Adnana Burinu (11.3.2021. - 11.3.2025.) i sve preminule zdravstvene radnike tokom pandemije COVID-19
Pokušavamo sažeti pređeno. U tom kretanju vidimo razne ljude. Pokazuju nam se na
različite načine, djelima ili nedjelima. Očituju se svojim dobrotama ili zlobom. Navikavamo se na uloge koje igraju, ali je zabrinjavajuće to što vrlo često ne cijenimo "one fine i pozitivne" jer evoluiramo u hajvanolike robote.
Onda kada smrt dođe po svoje, a zavjesa bude spuštena na pozornicu života sve postane izlišno. Pa ipak, tas na vagi prevagne u životu poslije smrti. Dobrih, jednostavno dobrih, sjetimo se: s bolom uzdahnemo ili ih ovaplotimo osmijehom i lijepim sjećanjem. Kazuju da umrli ljudi žive onoliko dugo koliko ih se sjećaju oni živi ljudi. Suprotno ovakvim dobrim insanima, prisjećanje na loše i nakaradne osobe nas potakne da odmahnemo rukom ili jednostavno duboko othuknemo.
Razlika je očita, u konačnici, u korist dobrote. Naravno, nije naše da procjenjujemo kakav je ko bio, ali je obaveza da se sa stvarnim pijetetom oprostimo od svih što su nam puteve činili čišćim, normalnijim, ljudskijim...
Kolega Adnan Burina je pripadao ovim potonjim. Bio je čistač puteva, intelektualac i građanin, prije svega. Ukupnost kroz koju je djelovao se činila mozaičnom, a vitraž sastavljen od njegovih finih posebnosti sijao je poput niske bisera. Medicina u koju smo uronjeni ostavljala je, istina, malu mogućnost za korištenje preostalog vremena. Koristio ga je bez hile i srkleta, saobražen s pristojnošću što ga je krasila.
Od njega vas nije bolila glava; s njim smo, već u našoj Tuzli, ostvarivali dijaloge što pripadaju Svijetu. A kada bi se obreo u bijelom Svijetu on je bio prije svega naš, tuzlanski, pa tek onda svjetski.
Ne postoji osoba koja je dobila bitku sa životom. Kolega Adnan Burina nije iznimka. Na našu tugu i žalost, "požurio" je da to napravi. Nismo ni sanjali da će se od nas udaljiti tako iznenada, ali smo, očito je, izgubili zajedničku utakmicu prije nego što je odsviran kraj.
Naš Burina nije preživio COVID-19. A Mi ga, preživog, još uvijek imamo pred očima. Iako znamo da je njegov lik priviđenje, nismo preplašeni. Došao je tu, opet kako bi nas podržao, dragi Ado. U maglama naših tuga naziremo i njegovu pojavu. Širi ruke i smiješi se, kao da čeka da se još jednom ljudski oprostimo.
Dr. Adnan Burina, rođen je 1962. u Tuzli, gdje je završio Medicinski fakultet, nakon čega do rata radi u Domu zdravlja Gračanica. Za vrijeme rata je djelovao u Sanitetskoj službi 1. bataljona 1. Tuzlanske brigade. Nakon rata odlazi na edukaciju u Sjedinjene Američke Države, a specijalistički ispit iz neuropsihijatrije polaže 1998. u BiH. 2004. godine stiče zvanje magistra medicinskih nauka.
Adnan Burina, mr. med.sc. bio je šef Odjeljenja za kliničku neurofiziologiju i neuromišićne bolesti. Bio je kandidat za gradonačelnika Tuzle.
