Bh. kontrolorka leta: Kad porastem bit ću ministar

Vjerovatno već znate da je blokirana uplata EUROCONTROL-a prema našoj agenciji BHANSA koja vrši kontrolu vazdušnog saobraćaja. Agencija nije na budžetu, što znači da je ostala bez finansiranja dok država BiH ne izmiri dug od 110 miliona KM kojeg neće da plati RS.

Zdrav razum kaže da se problem mora hitno riješiti, da Agencija mora da radi ali zdrav razum od političara u ovoj zemlji naivno je očekivati. To znaju i kontrolori letenja i normalno je da ovih dana strepe od odluka sa minderluka. Strepe za posao, za budućnost, a zajedno sa njima i uposlenici aerodroma i svi drugi čiji posao zavisi od vazdušnog saobraćaja.

U nastavku u cijelosti prenosimo pisanje kontrolorke leta Sanje Domuz Sadiković:

Tuzlarije

KAD PORASTEM BIT ĆU MINISTAR?

Jeste li znali da u prosjeku oblasni kontrolor letenja donese i do 40 odluka u jednom radnom satu?

Kontrolori letenja u Bosni i Hercegovini imaju oko 15 minuta da donesu odluku za svaki avion koji ulazi u naš vazdušni prostor.

Nekada je neophodno da za samo 15 MINUTA donesemo odluke za 10 ili više aviona u isto vrijeme, što znači da imamo 1.5 minutu za svaki pojedinačni avion, da obezbjedimo da svaki dobije najoptimalniju i najsigurniju rutu kojom će preletjeti preko našeg vazdušnog prostora.

1.5 minutu da odlučimo i izvršimo odluku da spriječimo sudar između dva ili više aviona... 1.5 minutu da spriječimo stradanje više stotina ljudi... 1.5 minutu da obezbjedimo sigurno slijetanje i polijetanje ne samo sa i prema našim aerodromima, nego i aerodromima u rasponu od Beča do Sofije... Avionima koji lete od Njujorka do Singapura... Od Štokholma do Nairobija...

Sa druge strane, u našoj zemlji je sasvim normalna stvar da neki ministar i cijelo ministarstvo ne donesu odluku ni za 15 dana... I nikom´ ništa... Jednostavno ne urade svoj posao i za svoj (ne)rad ne snose apsolutno nikakve posljedice. NIKAKVE...

Ovih dana zamišljam kako je divno biti ministar... a tek zamjenik ili savjetnik... Radiš šta hoćeš, kad hoćeš, kako hoćeš... I ništa... Ne zanima te odgovornost prema životima i imovini ljudi koji te plaćaju da im pružaš usluge...

Ne zanima te ni zakon, ni pravilnici, ni procedure, ni dokumenti, ni obaveze... Ništa te ne zanima...

Jer kod nas je toliko rijetko da ministri ispune obećanja i rade svoj posao, da je postalo čudno i uopšte ne znamo kako da se ponašamo kada se takva stvar desi...

Pozivam ministre i njihove pomoćnike i zamjenike i savjetnike, da sljedeći put kada sa svojom djecom sjednu u avion da putuju na egzotična putovanja, koja sebi mogu priuštiti od svog (ne)rada, samo da pomisle kako bi bilo da tamo negdje u nekoj kontroli letenja sjedi neko baš poput njih... Neko koga nije briga... Kome je svejedno hoće li uraditi svoj posao ili neće... Koga nije briga za njegov život i živote njegove djece... Kakav je osjećaj? Je li ugodno? Je li prijatno? 🤔

Ne brinite, pitanje je hipotetičko... Nismo mi kao vi... Ne samo zato što krivično odgovaramo za SVAKU SVOJU ODLUKU, a ima ih na stotine dnevno, nego zato što nam je stalo... Stalo nam je do ljudi, do njihovih života, stalo nam je do njihovih porodica, stalo nam je do odgovornosti prema onima koji nas plaćaju da im pružimo bezbjednost...

Stalo nam je, iako do nas ovih dana nikome nije stalo...

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI