Kršćani cijeloga svijeta ovih dana slave Božić: blagdan susreta ljudskoga i božanskoga, zemaljskoga i nebeskoga, blagdan koji u svojoj srži nosi jednu ključnu poruku: čovjeku i svijetu potreban je mir.
Prvotno mir u nutrini čovjeka, onaj balans akcije i meditacije, rada i odmora. Balans kojega je narušio suvremeni način života, istkan od stalnoga trčanja za ispunjenjem svoje mehaničke funkcije u svijetu: funkcije radnika, roditelja, učitelja, menadžera, vjerskoga ili nekoga drugoga službenika. Čovjek našega vremena je sveden na anksioznoga ili depresivnoga muškarca ili ženu, otuđenu pritiskom kulture individualizma i uspjeha. Kultura prisilnoga egocentrizma stvara od čovjeka pojedinca stroj bez empatičnosti, od obitelji skup jedinki koje ne osjećaju jedni druge kao svoje, od društva bezličnu masu bića bez suosjećanja i odgovornosti za drugoga.
Božji iskorak čovjeku ususret, kojega kršćani slave u blagdanu Božića, i kojega nazivaju različitim imenima, kao što su utjelovljenje, učovječenje ili naprosto rođenje Božje, može, ukoliko ga oslobodimo okova „tržišne religije“, vratiti čovjeka njemu samomu i barem ovih dana, dok traju blagdani, pomoći mu sići u dubine vlastite rastrganosti gdje će pronaći barem nešto od mira i spokoja koji ga čine čovjekom. Božić je zaista prigoda za taj povratak čovjeka samome sebi i istinskom iskustvu obitelji, društva, politike i države. Iskustvu mira o kojemu pripovijedaju božićna evanđelja i pjevaju božićne pjesme.
Mir potreban čovjeku, Božjemu svijetu i svakome od nas je onaj mir koji podrazumijeva odsutnost rata. Nigdje se nemoć Božja, nemoć vjere i nemoć kršćanske egzistencije ne pokazuje tako očito kao u neuspjehu uspostave mira u Gazi, u Svetoj Zemlji židova, kršćana i muslimana
Bog Abrahamov i Ibrahimov rođenjem u nemoći i ostavljenosti betlehemske štalice stavio se na stranu ne globalnih kreatora rata i geopolitičkih interesa koji rezultiraju tisućama mrtve djece u Gazi, nego na stranu onih koji pate, na stranu prognanih, izmučenih glađu i ubijanih zbog beskrupuloznih politika i besmislenih borbi.
Da bi se mir ustanovio na obje ove razine, dakle na osobnoj i egzistencijalnoj s jedne strane te na svjetsko povijesnoj, u Ukrajini, Svetoj Zemlji i Nigeriji s druge, potrebno je vjeru u Božji dolazak čovjeku u Isusu, rođenom u Betlehemu Judejskom, uzeti ozbiljno. Ne na folklorni ili trgovačko-adventski način, kako mi to činimo svake godine ponovno, svodeći ovaj Božji govor na naše plitke, ljudske okvire i interese. Mir u ljudskim srcima i na meridijanima ovoga svijeta nastupit će kad svi mi promijenimo horizont svoga gledanja na svijet i čovjeka: kad se oslobodimo osobnih i kolektivnih egoizama
Svim kršćanima koji u novorođenom Isusu prepoznaju Božji otkupiteljski govor čovjeku čestitam Božić, a svim ljudima dobre volje našega Grada i domovine Bosne i Hercegovine želim Božji blagoslov, mir i dobro u predstojećoj 2026. godini.
O Božiću, 2025. Fra Željko Nikolić, gvardijan
