21.01.2026. u 15:29 Broj citanja: 689 Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Bosanskohercegovački reper Adnan Hamidović Frenkie gostovat će u subotu, 24. januara 2026. godine, u Behram-begovoj, Šarenoj džamiji u Tuzli, gdje će biti upriličeno druženje i razgovor u okviru edukativnog programa Mreže mladih.
Poznati reper, grafički dizajner i pisac, posljednjih godina se okrenuo vjeri i o tome sve više govori. Kada neko, kako se to kaže, pronađe Boga, obično se javljaju komentari poput onih da nikada nije bio ovo ili ono, a eto sada je kao vjernik i slično. Ljudi se mijenjaju, svaka promjena je moguća i ne treba se tome čuditi, a posebno ne osuđivati. Jer često se dešava da kada se neko prebaci iz jednog u drugi "tim", neki doživljavaju kao neku vrstu izdaje.
Te promjene su razumljive i treba ih prihvatati. Puno je onih koji mnoge stvari posmatraju isključivo iz svoje perspektive i nisu u stanju da se stave u tuđu kožu. Uostalom, i ne trebaju, već samo da shvate da nisu svi isti. Taj stepen tolerancije doveo bi do poboljšanja u komunikaciji, uz manje kritika. Posebno ne treba govoriti „ne bih ja nikad“, jer, kako kažu, "nikad ne reci nikad".
Kada se neka žena pokrije obavezno slijedi komentaru stilu „vozala se na motoru, a sad se pokrila". Nečiji izbor nas se zaista ne bi trebao ticati. U redu je imati mišljenje ali je izražena potreba da se ljudi gotovo rugaju. Istina, reakcije su česte kada su interesne promjene u pitanju, posebno kada se na vjeru gleda kao na trend, nešto kao društveno prihvatljivo i očekivano ponašanje.
Česte su kategorizacije ponašanja pa se govori o krizi srednjih godina, „pomamili se“ i slično, što je dosta površno i nosi dozu kritike. Mnogo toga se može kada se ima 50, 60 i više godina jer se mnogo toga posloži, finansijski se stabilizuje pa se može priuštiti ono što ranije nije moglo. Neko shvati da je život kratak pa želi da živi onako kako misli da treba.
Već više od 30 godina govore da smo društvo u tranziciji. Kod nas to traje malo duže. Mnogo toga će se promijeniti ali naš mentalitet ostaje. Jednostavno smo takvi – drugi nas se na razne načine tiču, skloni smo komentarisanja i nesvjesnog miješanja u mnogo toga. Dobra strana je što su mnogi tu da pomognu kada treba. Nekoga se napada i ogovara ali čim se čuje da mu je nešto, svi se sjate. Naravno, ovo je sve uopšteno i ne treba generalizovati.
Što se mene lično tiče, kada je vjera u pitanju, najgore je to što neka pitanja nemaju odgovora, nema logike. Pitam, a kažu mi „to se ne pita, ne postavlja se pitanje, to je tako.“ Ali zašto je tako?
Krenulo me filozofiranje. Vrijeme je teško, sumorno, sivo i posebno hladno.
To utiče i na radnu atmosferu. Preciznije, nikome se ne radi previše, svi bi što prije kućama.
Na današnji dan, prije 11 godina, umro je Kemal Monteno, pa evo jedne njegove pjesme da ga se prisjetimo.
