Hajmo Bosno, Bosno, Bosno, hajmo Hercegovino, hajmo Bosno. Evo nas kao zapete puške. U dva iza ponoći igra se utakmica između naše i američke reprezentacije. Puno je uzbuđenja i nadanja, a kako će biti, znat ćemo sutra. Možemo da držimo fige i nadamo se najboljem.
U organizaciji Omladinskog resursnog centra Tuzla jučer je održana diskusija o vršnjačkom nasilju. Nastoji se preventivno djelovati, da ne ostane sve na teoriji, ali još nema sistemskih rješenja. Diskusija nije bila posebno posjećena, što je šteta, ali tako je to kad nas se nešto lično ne tiče. O mnogim problemima se progovori kad ga na svojoj koži osjeti neko od ljudi na položajima.
Nasilja je uvijek bilo, mijenja se stepen tolerancije i način sprovođenja. Djeci i mladima je sad teže jer je vrlo rašireno nasilje preko društvenih mreža. Inače je internet, pored mnogih vrata, otvorio i vrata tame, vrata u neslućene prostore izuzetno opasnih, lukavih, pokvarenih osoba koje vješto uvlače žrtvu u zamku.
Teške su te osjetljive godine kada se čini da sve zavisi od nečijeg mišljenja, prihvatanja. Treba životnog iskustva da se stekne samopouzdanje, odbija prilagođavati drugima po svaku cijenu, da se nauči reći NE i još da se postane osoba koja drži do sebe, svog stava pa čak razvije liderske osobine i nameće mišljenje i trendove.
Stručne osobe bi imale o tome šta reći, a moj utisak je da puno zavisi od roditelja. Neki roditelji misle da je njihovo dijete bolje od drugih i počnu da mu sugerišu da se druži sa djecom viđenijih ljudi, da mu govore šta ima, koliko mu košta odjeća, obuća, stvarajući snobove koji malo-pomalo počnu da analiziraju drugu djecu i da se rugaju onima koji nemaju nešto.
Bilo bi divno kad bi sva djeca imala sve što im treba, ne sve što požele nego da nisu gladna, žedna, bosa… da imaju standardne uslove za život, ali daleko je od toga. Pored materijalnih razloga, tu je maltretiranje i ruganje zbog izgleda, nekad i zbog roditelja, članova porodice.
Ne mogu se djecom baviti samo prosvjetni radnici, roditelji i staratelji su ključni za mnogo šta. Roditelji su ti koji govore šta je dobro, a šta loše. Koji uče i pomaganju, drugarstvu, mnogo čemu, i to kroz primjer vlastitog ponašanja.
Žao mi je djece kojima je odlazak u školu mučenje, pa i kad dođu iz škole nastavljaju ih maltretirati preko mobitela.
Ambrozija |
Itekako ima prostora da se radi, a dok se to ne riješi zakonski, svi mogu krenuti od sebe i korigovati što se može. Vršnjačko nasilje je posebno izraženo u razvijenim zemljama, često u skupim školama, gdje su djeca bogataša koji im daju sve, osim kvalitetno provedenog vremena s djetetom. Posebna su priča roditelji koji ne poznaju svoje dijete, a hladno će reći: „Ne bi to moje dijete“, i još ga braniti po svaku cijenu.
Konačno pade kiša. Jutro je bilo znatno svježije, ali evo opet je sparina. Biće vjerovatno još kiše, a znatniji pad temperature će, prema prognozama, biti sutra.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilišta - Rođeno je 11 beba, 3 djevojčice i 8 dječaka
Vatrogasci - PVJ Tuzla je imala 5 intervencija
Hitna služba - obavljeno je 206 intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 2 puta, zabilježena su 3 krivična djela i 8 saobraćajnih nezgoda