Moram priznati da sam ja od onih koji teško prihvataju nove izraze i da me neki novi znaju i nervirati. Jedan od njih je slastica. Čitam jutros najavu za Sajam šljive u Gradačcu, pa je svaka druga riječ slastica. Između ostalog piše: „Planirano je da najmanje 20 učesnika prezentuje slastice s bestiljom ili u kojima je jedan od sastojaka šljiva.“
Lijepa je ideja, sam Sajam svake godine organizuju dobro, ali eto, meni ovo slastica bode oči.
Uvijek mi je bliže ono što sam slušala i govorila kao dijete. Naravno, jezik se neminovno mijenja, svaki. Uticaja je puno, razni ljudi dolaze, donose svoje izraze, gledaju se razni TV programi, putuje, ali utisak je kao da se daje prednost novom, stranom, drugačijem.
Kolega mi zna reći da sam naporna sa svojim: „Ne govori se kod nas tako.“ Vjerujem da jesam, ali šta ću kad primjećujem takve stvari.
Nervira mene i vrećica. Cijeli život smo govorili kesa. Na pijaci su bili štandovi sa kojih se dovikivalo: „Hajmo, žene, kesa!“, a sad sam među rijetkima koji kažu kesa – sve je vrećica. Kasirke obavezno kažu: „Treba li vam vrećica?“ Ne treba, treba mi kesa.
Ma blago meni, pa mogu uz sve probleme da se ovim bavim. Kad sam pisala o prodaji kesa na pijaci, sjetih se da je jedno vrijeme bilo moderno da se knjige i sveske za školu nose u kesi. Tražila se što ljepša kesa, a to su bile kese kakve se daju u prodavnicama kad se nešto kupi. Uglavnom su dolazile iz Njemačke, pa smo tako nesvjesno reklamirali razne brendove.
Oni koji su radili na pijaci bili su maheri da ubijede ljude u mnogo šta. Sjećam se kad su šverceri počeli donositi šetland džempere iz Italije pa su za veličinu M govorili da je mala, a S srednja. Pa umrijeti od smijeha.
To su neke crtice iz prošlih vremena kojih se povremeno sjetim, kao i vremena kada su Rumuni kod nas dolazili i prodavali svašta nešto, a valuta je bila „črvena“. Danas kaskamo za njima, kao i za mnogim zemljama čijim smo se građanima, praveći se važni, znali smijati. Kao, recimo, Česima ljeti, koji su znali nositi čarape i sandale, a mi ganjali modu pa (kao) znali šta može, a šta ne može. U Mađarskoj se za male pare moglo kupiti svašta nešto, a sad je druga priča. Rat i oni kojima je rat bio brat dobro su nas unazadili. Bolje da o tome i ne pišem. Petak je, da se ne dotičem politike.
Svaki dan se objavljuje da se negdje završavaju radovi na sanaciji puteva. U toku su završni radovi na sanaciji putne infrastrukture i asfaltiranju dijela ulice Džindić Mahala, od raskrsnice s ulicom Borić do raskrsnice s ulicom Kojšino, kao i dijela ulice Borić, u dužini od prvih 100 metara od raskrsnice s ulicom Džindić Mahala. Rade i trotoare, a vidjela sam da su sredili put do aerodroma. Tamo se sve više sređuje, a glavni je biznis imati plac za parking. Sad se zemlja ne kupuje samo za kuće i poslovne prostore nego i da se napravi parking.
Pretoplo je. Trenutno je 31 stepen, a osjećaj je kao da je 40. Treba jesti laganu hranu. Od "slastica" sladoled ili, u skladu sa Sajmom šljive, šljivopitu. To je poznata bosanska slastica.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilišta - Rođeno je 7 beba, 5 djevojčice i 2 dječaka
Vatrogasci - PVJ Tuzla je imala 10 intervencija
Hitna služba - obavljena je 231 intervencija
MUP TK - Javni red i mir je narušen 4 puta, zabilježeno je 7 krivičnih djela i 11 saobraćajnih nezgoda
